Ponekad se zaglavi: 130 godina rajsferšlusa

Da budemo iskreni, u vremenima rada od kuće i na daljinu rado nosimo helanke i trenerke, a ne pantalone i suknje – sa obaveznom patent-zatvaračem. Pritom otkriće te "opuštene mode" nije prvi izazov s kojim je rajsferšlus morao da se suoči. Preživio je i specijalne dugmiće na farmerkama i milione trenutaka besa: ko od nas nije glasno opsovao kada nam se komadić tkanine uvukao i nemilosrdno blokirao rajsferšlus, pa ne možemo ni naprijed ni nazad?

Uprkos svim nevoljama, rajsferšlus brani svoj nezvanični status nezaobilaznog modnog detalja više nego ikad prije, što ima svoju vrijednost u svijetu punom inovacija i pohlepe za optimizacijom – 130 godina nakon što je registrovan kao patent.

Prvi su se sami otvarali i hrđali

Već 1850-ih su učinjeni prvi pokušaji da se na tržište dovede kopča za odjeću bez prekida – rajsferšlus. Ali prvi rajsferšlus brzo bi zarđali, sami bi se otvarali, bili su nezgodni za upotrebu, a i preskupi.

Američki putujući trgovac Whitcomb Judson uspio je da ga dalje razvije 1890. godine, za što je dobio patent 29. avgusta 1893. Ubrzo je na Svjetskoj izložbi u Chicagu predstavio svoj izum namijenjen kao zamjena za dugmad na cipelama. Nažalost, nisu svi smatrali da je vezivanje cipela tako zamorno kao Whitcomb Judson, jer je njegov izum naišao na široku – nezainteresiranost.

Tek deset godina kasnije, Judson i jedan njegov partner usudili su se ponovo pokušati proboj na tržište, sa poboljšanom tehnologijom. Istoričari kažu da je sam Judson u međuvremenu pokazao više interesa za razvoj drugih izuma i možda je zato na kraju i odustao od rajsferšlusa.

Vojska SAD-a

 No, na njegovoj ideji nastavili su raditi drugi. Kada je osnovni mehanizam konačno dospieo u serijsku proizvodnju, vojska SAD-a je tokom Prvog svjetskog rata bila jedan od prvih kupaca. Rajsferšlus je korišten na mornarskim čizmama i vodootpornoj odjeći. Kasnije su korišteni i drugi materijali, kao što su najlon i plastika, a od jednog trenutka su se rajsferšlusi mogli otvoriti sa oba kraja.

No, osnovni princip se zadržao do danas: dvije fleksibilne trake tkanine, svaka sa redom metalnih ili plastičnih zubaca, spajaju se pomoću klizača na kojem je mali držač kojim se povlači gore-dolje.

Muško-žensko

Tek kasnih 1930-ih izum je napokon napravio revoluciju u modi. Kao što nije bilo neuobičajeno za tadašnje modne inovacije, u početku je bio rezervisan samo za muškarce – za žene nije bilo prikladna odjeća koja se brzo otvarala. Pritom su žene imale koristi od pronalaska, jer je rajsferšlus činio suvišnim naporno vezivanje vezica ili petljanje s kukicama i očicama.

Posebno rajsferšlus u međunožju nije bio prikladan za žensku modu. Otvori su morali biti sa strane kako ne bi skretali pažnju na intimno područje. U Njemačkoj su, sve do 1960-ih, uglavnom muškarci nosili hlače sa šlicem naprijed – sve dok farmerke nisu započele svoj trijumfalni marš i dok je rodna segregacija odjeće ukinuta barem na tom mjestu.

Kod nekih proizvođača rukovanje rajsferšlusom i dalje se razlikuje ovisno o spolu: neki rajsferšlusi na ženskoj odjeći mogu se zatvoriti lijevom rukom, dok se muška odjeća obično zatvara desnom rukom. To je nasljeđe preklapanja s dugmadima iz ere prije rajsferšlua: dugmad na ženskoj odjeći bila su raspoređena na suprotnoj strani, jer su bogate dame oblačile njihove sluškinje.

Patent-zatvarač na Mjesecu

 U unisex odjeći jedva da postoji razlika po spolovima, ali je često i dalje norma za košulje, bluze i odijela.

Usput, rajsferšlus je pokazao izdržljivost prilično brzo nakon što je bio spreman za tržište: krajem 1950-ih, američka svemirska agencija NASA je prvo razvila odijela pod visokim pritiskom, a kasnije i svemirska odijela koja su se mogla zatvoriti rajsferšlusom. Dizajnirana su da zadrže vakuum i čak su korištena i prilikom slijetanja na Mjesec misije "Apollo 11" u julu 1969.

Međutim, pošto odijela nisu bila pogodna za duže boravke u svemiru, kao što je danas uobičajeno, NASA je na kraju odbacila patent-zatvarač. No, nasljednici NASA-tehnologije, otporni na vatru i kemikalije, i danas su traženi u vatrogasnim službama i kemijskim postrojenjima.

Seksualna revolucija

Naravno, rajsferšlus je postao dio i pop kulture. Zamislite koliko bi buntovito izgledali Marlon Brando ili James Dean da nisu nosili poluotvorene kratke jakne s rajsferšlusom?

Čak i 1971., rajsferšlus je mogao izazvati kontroverze. Te godine su Rolling Stonesi objavili svoj legendarni album "Sticky Fingers", čiji je omot dizajnirao Andy Warhol. Na slici jeansa rajsferšlus je bio stvaran i mogao se otvoriti i zatvoriti. Danas se taj omot prodaje za nekoliko stotina eura. Iako iza rajsferšlusa nije bilo ničega uvredljivog, ipak je izazvao skandal zbog muškarca u bijelim pamučnim gaćama. Diktator Franco čak je zabranio prodaju tog albuma u Španjolskoj, smatrajući ga "opscenim".

Naslovne stranice mnogih izdanja knjige "Strah od letenja" također je krasio rajsferšlus, doduše samo nacrtan. Književnica Erica Jong postigla je svjetsku slavu s tim romanom objavljenim 1973. godine, u kojem je skovala izraz "seks bez rajsferšlusa", koji je ubrzo ušao u leksikon popularnih izraza. Tu je opisan kao "seksualni susret ljudi koji nisu u vezi, iz čiste želje, oslobođen skrivenih motiva, i bez igre moći". Jong kaže da je to "najčišća stvar koja postoji" i objašnjava da je "bez patent-zatvarača", jer "kad se nađete, patent-zatvarači otpadnu kao latice ruže, donje rublje je odneseno u jednom dahu kao zrelo sjeme maslačka".

Na 130. godišnjicu od patentiranja, patent-zatvarač sada uglavnom neometano egzistira širom svijeta. Samo japanski proizvođač IKK proizvede oko 1,5 milijardi komada svake godine. Savršenstvo patent-zatvarača vjerojatno leži u njegovoj nesavršenosti: to je prirodni suputnik koji se rijetko svjesno cijeni i primjećuje, osim kad se zaglavi. Sve u svemu: sretan rođendan dragi rajsferšluse!

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu