Policijsko nasilje nad Romima: Ubijen zbog dvadeset eura

Zapaljene novčanice od dvadeset eura, fotografije mladića i očajna lica. Desetina Roma protestuje ispred zgrade suda u Solunu. Uskoro će Božić. Ali ovdje nikome nije do slavlja. Jer opet je tokom policijske akcije ubijen Rom. I opet izgleda kao da nikakvih političkih posljedica neće biti.

Kostas Fragulis je imao samo šesnaest godina kada ga je početkom decembra pucnjem iz pištolja teško ranio policajac. Nekoliko dana kasnije u bolnici je podlegao povredama.

Na jednoj benzinskoj pumpi u zapadnom dijelu Soluna, Fragulis je sipao benzin u vrijednosti od dvadeset eura, a zatim je pobjegao ne plativši. Policajci koji su slučajno bili u blizini, krenuli su motociklom u potjeru. Jedan od policajaca mu je pucao u glavu.

Od Kostasove smrti u mnogim grčkim gradovima Romi demonstriraju protiv policijskog nasilja. Pripadnicima te manjine pridružile su se i pojedine ljevičarske grupe.

Samo nekoliko nedjelja ranije, 6. decembra, na ulice u Grčkoj je izašlo mnogo više ljudi. U znak sjećanja na petnaestogodišnjeg Aleksandrosa Grigopulosa, kojeg je policijski metak usmrtio tokom demonstracija u Atini 2008. godine.

Dan njegove smrti postao je nezvanični dan borbe protiv policijskog nasilja u zemlji. Gnjev društva zbog smrt Grka, koji nije dio romske zajednice, čini se daleko većim.

„Zar nisu mogli da pucaju u gume?“

„Zar su zaista morali da ubiju Kostasa zbog bezveznih dvadeset eura?“, pita se Angeliki. „Drugi, koji nisu Romi, takođe kradu i ne budu odmah ubijeni.“

Žena u pedesetim godinama sa odraslim sinom sjedi ispred male peći, u kući sklepanoj od drveta i plastičnih folija, u blizini Atine. Ovdje, na sat vremena vožnje od grčke prijestonice, stotine Roma godinama živi u improvizovanom kampu. Ljudi ovdje zarađuju za život sakupljajući otpad i smeće ili radeći kao nadničari. Žive bez struje i vode.

Hladan morski vjetar snažno udara o tanke zidove Angelikinog doma. Ipak, unutra je prilično toplo. „Prije samo godinu dana ubili su Nikosa. Da li su zaista morali da upere pištolj u njega? Zar nisu mogli da pucaju u gume?“, pita se Angeliki.

Do oktobra prošle godine, samo nekoliko koliba dalje, živio je Nikos Sabani. Sada bi imao devetnaest godina. Ali poginuo je tokom policijske potjere. Sedmorica policajaca ispalili su više od trideset hitaca. Angeliki pretpostavlja da su Nikos i maloljetni vozač ukrali auto u kojem su bili.

Nikosov otac Janis sada brine o ženi i djeci svog sina. „Nedavno je suprugu i mene zaustavio policajac dok smo prebirali po smeću pored puta. Pitao me kako se zovem i onda je po imenu shvatio ko je moj sin. Rekao mi je da Nikos nije zaslužio 38 hitaca, već 108“, kaže ljutito.

„Želimo pravdu“

Janis Mancas sedi u kafiću u solunskoj četvrti Evosmos. Izgleda umorno. Od pucnjave na Kostasa, 45-godišnji Mancas, naučni saradnik u Panhelenskoj konfederaciji grčkih Roma, ima posla preko glave: demonstracije, razgovori, intervjui, sahrana, prvo ročište na sudu.

„Policajac koji je pucao u Kostasa je na slobodi“, kaže Mancas. Do glavnog pretresa dozvoljeno mu je ograničeno kretanje: „Ne smije da napusti zemlju. To je sve!“ Na licu mu se vidi bijes.

Odluka suda da ne zadrži policajca u pritvoru dodatno je razbjesnila Rome. Ali u ovakvim trenucima svi se drže zajedno, objašnjava Mancas. Širom Grčke pruža se podrška porodici žrtve i sakuplja se novac da bi se platio advokat.

Ljudima nije do osvete ili nasilja: „Želimo pravdu“, kaže Mancas. Iznad svega se nadaju da više neće biti žrtava policijskog nasilja.

Rasizam u grčkoj policiji

Mancas se žali da je akcija u kojoj je Kostas smrtno povrijeđen bila ne samo nesrazmjerna, već i potpuno nepotrebna. „Zaposleni na benzinskoj pumpi je poznavao Kostasa, njegovog oca i auto. Dakle mogao je da dođe do svog novca. Dječak nije pobjegao zato što nije htio da plati račun, već zato što nije imao vozačku dozvolu.“

Brzopleta reakcija 16-godišnjaka koji je živio u teškim životnim uslovima. Mancas je siguran da bi policija drugačije reagovala da je Kostas bio „bijeli Grk“. „To je bio rasistički zločin“, kaže Mancas i dodaje: „Policija konačno mora da bude bolje školovana.“

Nakon ubistva Nikosa Sabanija, Konfederacija Roma je poslala pismo vladi u kojem predlaže kako da se poboljša napet odnos između romske manjine i policije. „Rečeno nam je da će prijedlozi biti razmotreni i da će onda biti donesena odluka. Prošlo je godinu dana, ništa se nije desilo. Sada oplakujemo još jednog ubijenog.“

Anticiganizam u društvu

Jorgia Fasu iz južnog grčkog grada Kalamate u svemu tome vidi društveni problem. Penzionisana novinarka već godinama se zalaže za prava Roma u Grčkoj i kraj njihove stigmatizacije.

Ona ističe da više od deset hiljada Roma živi u kampovima bez vode i struje, a i oni su državljani Grčke. „Većina Grka to ne zna. Za njih su Romi građani drugog reda“, kaže Fasu.

Političari podržavaju takve stavove, umjesto da nešto preduzmu. Kada je prošle godine ubijen Nikos Sabani, ministar za razvoj Adonis Georgiadis čestitao je policajcima preko Tvitera: „Očigledno je da su policajci dobro radili svoj posao. Čuvali su svoje živote i društvo. Bravo“, napisao je ministar.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu