Pet etapa rusko-turskih odnosa

U ponedeljak (10.10.) ruski predsjednik Vladimir Putin ide u Tursku. Donedavno, takvo putovanje je bilo nezamislivo. Između novembra prošle i juna ove godine, između Ankare i Moskve vladao je hladni rat. Turska i post-sovjetska Rusija su svoj odnos uspješno gradile tokom mnogo godina. Evo kako je to bilo u proteklih 25 godina.

1. Kraj Sovjetskog Saveza i sitni trgovci

Približavanje post-sovjetske Rusije i Turske je išlo brzo. Jeftina odjeća iz Turske osvojila je rusko tržište zahvaljujući brojnim malim trgovcima. Potražnja za modom zapadnog izgleda u Rusiji je bila velika. Pored toga, turske firme su brzo našle mjesto u ruskoj građevinskoj industriji. Tu je i sporazum (1997.) o isporuci gasa preko gasovoda Plavi tok.

2. Zlatno doba prijateljstva i saradnje

Na najvišem političkom nivou, odnosi su intenzivirani kasnije – dolaskom Putina u 2000. i Erdogana u Turskoj 2003. Godine. Odnosi dvojice lidera su dugi niz godina bili bliski i prijateljski. Tokom ovog perioda obim trgovinske razmjene između dvije zemlje je nekoliko puta porastao, uključujući i gas.

3. Krim i Turski tok

Ali, 2014. je bila izazovna godina. Na aneksiju Krima od strane Rusije, Turska je spolja reagovala opušteno, mada se Turci brinu za Tatare koji žive na tom poluostrvu. Ali izgleda da je to sve ipak dobro prošlo. Najbolji dokaz je izjava 1. decembra 2014. godine u kojoj Moskva i Ankara najavljuju izgradnju Turskog toka, novog gasovoda od Rusije preko Crnog mora do Turske. Namjera je bila da to zamijeni propali projekat Južni tok. 

4. Priznavanje genocida nad Jermenima i Su-24

Ali pregovori o izgradnji Turskog toka su se odužili. Porasle su tenzije, između ostalog i zbog sukoba između Jermenije i Azerbejdžana oko enklave Berg-Karabah. To što je ruski predsjednik priznao genocid nad Jermenima koji su Turci počinili tokom Prvog svjetskog rata, za Ankaru je bio udarac. Erdogan je potom Moskvu podsjetio na Krim i prisilno raseljavanja čitavih naroda za vrijeme Staljina.

Međutim, za Erdogana je najneprijatnije bilo rusko miješanje u građanski rat u Siriji, gdje Ankara već godinama, neuspješno slijedi potpuno različite ciljeve u odnosu na Moskvu. Turska želi da sruši Asada, Rusija ga podržava.

24. novembra 2015. godine, došlo je do incidenta koji izuzetno pogoršao odnose. Turska vojska oborila je ruski Su-24. Prema različitim izvorima avion je bio ili na granici između Sirije i Turske ili kako je rečeno u Ankari, već u Turskom vazdušnom prostoru. Odgovor Moskve su bile sveobuhvatne sankcije: zabrana uvoza turskih poljoprivrednih proizvoda, viza za Turke, zamrzavanje privrednih projekata, kraj zajedničkih kulturnih inicijativa i odlazak ruskih studenata iz Turske. Ali, obje strane je najteže pogodilo to što je Kremlj Rusima zabranio turističke paket aranžmane u Turskoj.

5. Izvinjenje i približavanje

Erdogan je u junu ove godine Putinu napisao pismo u kojem se izvinio zbog obaranja aviona. Turski predsjednik je istakao da Rusija ostaje "prijatelj" i "strateški partner". On želi ponovno poboljšanje bilateralnih odnosa. Putin je potom ukinuo zabranu prodaje aranžmana za Tursku. Druge sankcije bi postepeno trebalo da se eliminišu.

Međutim, sastanak Erdogana i Putina u avgustu ove godine u Sankt Peterburgu, pokazao ke da su obje strane spremne da za približavanje, ali ne da žele kompromise u vezi sa svojim spoljnopolitičkim stavovima: Tema Sirija je jednostavno isključena iz razgovora. Dogovoren je nastavak pregovora o izgradnji turskog toka i nuklearne elektrane ruskog tipa u Akuju, kao i stvaranje zone slobodne trgovine. Ipak, saradnja između Turske i Rusije još nije na nekadašnjem nivou.