Papine trupe u ruskom ratu protiv Ukrajine

Papa Franja govori neuvijeno. On imenuje Putina kao odgovornog za rusku agresiju u Ukrajini. On poredi smrt hiljada nevinih civila sa genocidom u Ruandi i, uprkos svom formalnom poštovanju, pokazuje prezir prema ruskom patrijarhu Kirilu.

- pročitajte još:Papa kritizira ruskog patrijarha Kirila

Konačno. Jer od ruske invazije 24. februara, poglavar Katoličke crkve je u više navrata izražavao svoje saosjećanje za stradanje ukrajinskog naroda – ali je prećutao razloge ovog stradanja. Kao da je neka sila prirode pogodila zemlju. Najspektakularnija je bila vožnja malim automobilom i bez mnogo protokola do ruskog ambasadora pri Svetoj stolici. „Jasan gest koji svijet može da vidi", kaže papa.

„Koliko divizija ima papa?"

Franjo sada završava svoje govore, koji su nedjeljama djelovali tako diplomatski u kojima nije pominjao nikakvu odgovornost. A umjesto toga? On daje intervju jednom od najvećih italijanskih listova, glavnom uredniku lista „Corriere della Sera” i njegovoj zamjenici. Tekst se pojavljuje kao izvještaj; novine se stoga uzdržavaju da to formulišu kao klasičan intervju. I to sa ovom izazovnom temom. To zaista može da zvuči iznenađujuće.

„Koliko divizija ima papa?" Ovo veliko pitanje pripisuje se sovjetskom diktatoru Josifu Staljinu. Ovim riječima je 1945. godine, u završnoj fazi Drugog svjetskog rata, jasno pokazao svoj prezir prema duhovnom vođi kada je u pitanju njegova uloga saveznika. Jer, ratovi se vode sa „vojnicima, topovima i tenkovima".

Sada, 77 godina kasnije, čini se da ruski predsjednik Putin razmišlja na isti način kao i Staljin. Zato što Franjo kaže da želi da posjeti Putina u Moskvi, da je njegov državni sekretar prije nekoliko nedjelja uputio ovaj zahtjev Kremlju, ali se ništa nije dogodilo. Franjo uzalud čeka na odgovor.

Kao sveštenik u predgrađu Buenos Airesa

Upakovano u razgovor o bolovima u koljenima i italijanskoj unutrašnjoj politici, sve ovo djeluje kao dalja faza u čudnom javnom radu ovog pape, koji se kada je riječ o ovoj veoma ozbiljnoj temi ponaša kao sveštenik iz predgrađa u Buenos Ajresu. Po motu: hajde da razgovaramo sa glavnim urednikom. Prošlo je vrijeme kada se u obraćanju diplomatskom koru nalaze tako fundamentalni komentari o svjetskom pitanju kakve sadrži ovaj tekst.

Ali, možda je upravo to papina misao o pitanju Josifa Staljina. Jer, poglavar Katoličke crkve ni danas nema oružje i ima samo malu, naizgled folklornu trupu Švajcarske garde. No, papine trupe, ako ništa drugo, su mediji, javno mnjenje, njegov javni sud.

A Franjo iznosi i iznenađujuće jasan sud. U normalnim vremenima, to bi bio ekumenski skandal: papa predstavlja svog rusko-pravoslavnog kolegu Kirila, koji dugo njeguje dodvornički kurs sa Kremljom i predsjednikom Putinom i koji se ne umara da kliče zvjerstvima koja su Rusi počinili u Ukrajini u teološki uljepšanom maniru. Protokolarno gledano, riječ je o dvojici na istim pozicijama, koji su se na svom jedinom dosadašnjem susretu pozdravili zagrljajem i oslovljavali jedan drugog sa „brate u Hristu". Franjo sada opisuje bizarnu scenu u kojoj mu je Kiril u 20-minutnom razgovoru preko Zoom-a davao pisano formulisana „opravdanja za rat". Zatim papa govori o „državnom kleriku” koji se služi jezikom politike i upozorava patrijarha da „ne postane Putinov sluga”.

Helsinki reloaded?

Dakle, sve se vratilo u normalu nakon ovog čudnog intervjua? Papa je uglađen govornik bez svojih trupa? Nakon onoga što se danas čulo iz Rima, za nadati se da nije tako. Dobro upućeni vatikanski portal na španskom jeziku izvjestio je o opsežnim naporima crkvenih vođa da pokrenu međunarodnu konferenciju za mirovni sporazum. Pored Franje, pominju se državni sekretari i ministar spoljnih poslova Vatikana.

Kao format eksplicitno se pominje „Helsinška konferencija”. 1975. godine, tokom Hladnog rata, Amerikanci, Kanađani, Sovjeti i dobrih tri desetine evropskih zemalja na „Konferenciji za evropsku bezbjednost i saradnju” (KEBS) u finskoj prijestonici postigli su revolucionarna dostignuća: samoposvećenost saradnji, poštovanje za nepovredivost granica i obavezu da se sukobi rješavaju mirnim putem. To je do danas veliki evropski trenutak.

Helsinki reloaded? Da li Franjo, da li crkve mogu da streme takvom cilju? Ako već nemaju trupe, da li imaju dovoljno diplomatskih saveznika? Možda je papin intervju, sa jasnom kritikom Rusije, ali istovremeno i tihom kritikom zapadne logike kada se radi o naoružanju, korak na takvom putu. Iako dnevne vijesti i strašne slike iz Ukrajine za sada ne daju mnogo nade za to.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu