Pandemija - kriza kao šansa
28. decembar 2020
Sarah Ahlert (ime promijenjeno), povjesničarki umjetnosti, je skraćeno radno vrijeme donijelo mnoge prednosti. Njezin poslodavac, jedna akcionarska kuća, je na proljeće tijekom prvog lockdowna uvela skraćeno radno vrijeme. No za razliku od nekih koji su ovu mjeru doživjeli kao krizu, Sarah je uživala u novonastalom slobodnom vremenu te je shvatila koliko je zapravo patila zbog dosadašnje količine rada. "Kada smo ponovno počeli razmišljati o vraćanju na puno radno vrijeme, postala sam nervozna", govori ova povjesničarka umjetnosti.
Nakon nekog vremena je dala otkaz i nedugo potom se našla na novom radnom mjestu koje nije toliko okrenuto komercijalnoj dimenziji umjetnosti. "Sada se napokon mogu posvetiti pitanjima oko umjetnosti", priča Sarah.
Njezini prijatelji su primijetili promjenu u njezinom životu. Odjednom je imala vremena i za druge stvari ne samo za posao. Bez ove prisilne pauze koju je donijela pandemija, kako kaže, možda nikada ne bi primijetila da se pretvara u hrčka koji neprestano trči u svom kotaču.
Mnogi s lakoćom prolaze kroz krizu
Bez obzira na sve tmurne vijesti o broju novozaraženih, prepunim odjelima intenzivne njege ili umrlima koji se nisu u bili u stanju oprostiti od svojih najmilijih, možda zvuči cinično, ali mnogi iz ove krize povlače mnogo toga pozitivnog.
Raffael Kalisch s Leibniz instituta za istraživanje rezilijencije kaže za DW kako se, kada je koronakriza u pitanju, građane dijeli u dvije grupe. "Tu je jedna manja grupa za koju je virus donio velike rezove u životu. Tu su i oni koji spadaju u rizične skupine. A zatim imamo većinu koja trpi neka ograničenja zbog smanjenja kontakata i ostalih mjera", kaže Kalisch.
Ako se promatra ova druga skupina, istraživanja koja se provode od izbijanja pandemije pokazuju da ova grupa relativno bezbolno prolazi kroz krizu. Jedna od najtemeljitijih studija je ona koju su proveli Sveučilište u Erfurtu i Epidemiološki institut Robert Koch. Tijekom ove studije, koja je nazvana Cosmo, građani su uvijek iznova ispitivani o svom raspoloženju i brigama vezanim uz koronakrizu. Ispitivanje pokazuje da je od ožujka zadovoljstvo među građanima na relativno visokoj razini. No trenutno je teško predvidjeti kako će se ograničenja najavljena za praznike odraziti na ovo raspoloženje.
Socijalno okruženje je odlučujuće
Kako pojedina osoba prolazi kroz krizu ovisi o tzv. rezlijentnim faktorima. Pojam rezilijencija se odnosi na psihološku otpornost pojedinca, tj. sposobnost savladavanja kriznih životnih situacija bez trajnijih posljedica. Prema dosadašnjim istraživanjima rezilijantni faktori se u slučaju koronakrize ne razlikuju od ostalih kriznih situacija.
Među te faktore spada i tzv. doživljena socijalna podrška. "Ako se osjećam socijalno podržanim, dakle ako imam mrežu koju sačinjavaju prijatelji, rodbina, kolege koji mi mogu priskočiti u pomoć u slučaju nevolje, tada to sve skupa može djelovati snažno umirujuće", kaže znanstvenik Kalisch.
No tijekom strogih mjera zatvaranja na proljeće su upravo društveni kontakti bili snažno ograničeni. "Oni koji usprkos ovim ograničenjima doživljavaju socijalnu podršku, zaista lakše prolaze kroz krizu", zaključuje Kalisch.
Prijateljstva se produbljuju
To je iskustvo koje je iskusila i Karin Krubeck iz Bonna. 51-godišnjakinja zapravo voli biti sama. Ali tijekom proljetnog lockdowna, sama i bez partnera, ju je uhvatila bojazan da bi mogla pasti u neku vrstu izolacije. No nakon razgovora s prijateljima strahovi su nestali. Prijateljstva su postala još dublja. Karin je čak nekim prijateljima rekla da ih voli, nešto što je inače rezervirano samo za partnera.
To je izazvalo i vrlo emotivne reakcije. "Prijateljstva su se intenzivirala. Mislim da je, kada nekom kažete: 'Volim te', to kao neka vrsta oslobađanja.", kaže Karin koja smatra da ovakvi doživljaji još više otvaraju put komunikaciji među prijateljima.
Brojni telefonski i video razgovori od početka koronakrize, su doveli do toga da su si prijatelji sada u stanju reći više nego prije. Ponekad je dovoljan kratki poziv ujutro kako bi jedni drugima rekli "Dobro jutro!". Iako Karin Krubeck isama financijski trpi tijekom koronakrize zbog toga što radi u ugostiteljskom sektoru, zbog svojih iskustava sa socijalnim okruženjem povlači pozitivnu bilancu dosadašnjeg tijeka koronakrize.
Vidjeti šansu u krizi
Sposobnost prepoznavanja šanse u krizi psiholozi nazivaju "positive appraisal", dakle pozitivna ocjena neke situacije. Pritom se, kako objašnjava psiholog Kalisch ne radi o tome na sve naivno gledati kroz ružičaste naočale. "Radi se o toma kako prepoznati probleme i rizike i primjereno na njih reagirati bez da se pada u stanje bespomoćnosti", kaže ovaj stručnjak.
Osjećaj da nismo bespomoćni igra veliku ulogu u sposobnosti prevladavanja krize, pokazalo je Cosmo istraživanje. To je pred očima imao i stolar Juri Metzmacher koji je, usprkos svim upozorenjima, usred koronakrize pokrenuo privatni biznis čime je sebi i drugima pokazao sposobnost držanja stvari pod kontrolom.
On se usprkos mnogim preprekama, poput odbijanja kredita, držao svog plana da nakon majstorskog ispita otvori vlastitu stolarsku radionicu. Nakon nekoliko mjeseci provedenih na burzi rada, Juri je sada samostalni poduzetnik i ima posla preko glave.
Dovoljno razloga za zahvalnost
Još je teško predvidjeti hoće li se ovaj pozitivni trend zadržati i do kraja krize koja će po svemu sudeći potrajati još koji mjesec. No činjenica da od Drugog svjetskog rata ovoliki broj ljudi istodobno nije prolazio kroz ovakvu krizu.
Sarah Ahlert, povjesničarka umjetnosti s početka priče je kod mnogih u svom okružju primijetila neku vrstu zahvalnosti za stanje u kojem se nalaze, koliko im je zapravo dobro.
Za psihologa Kalischa je i to jedan znak za sposobnost prevladavanja krize: sposobnost promijeniti točku gledišta i upitati se koliko je zapravo razloga za zahvalnost za život koji živimo.