Ovdje noćas nastaje nova Evropa
1. maj 2009U noći 1. maja 2004 godine slavilo se od Malte do Poljske. Bio je to poseban dan i za tadašnjeg ministra spoljnih poslova Njemačke Jošku Fišera koji je te noći rekao: „Ovdje noćas nastaje nova Evropa. Ovdje noćas nastaje novi prostor za mir. Noćas nastaje Evropa koja za sve nas znači budućnost. To treba proslaviti.“
Ipak, nije svima bilo do slavlja. U Njemačkoj su se mnogi građani plašili jeftine konkurencije sa istoka koja bi mogla da im oteža život. Ove nedoumice pokušao je da rastjera tadašnji njemački kancelar Gerhard Šreder. „Problemi koji bi mogli da nastanu na tržištu rada, uslugama, u vezi sa kriminalom, useljavanjem bili bi mnogo veći bez EU. Negativne posljedice bismo bez proširenja Unije teško mogli da izbjegnemo. Veoma je važno da to bude jasno.“
Neophodan ugovor iz Lisabona
Njemačka i druge stare članice EU su donijele propise kojima je trebalo spriječiti neograničeno useljavanja iz novih članica. No, i pored činjenice da su se strahovi o nekontrolisanom useljavanju pokazali netačnim Unija se umorila od proširenja.
2007. godine primljene su, doduše, Rumunija i Bugarska, ali u međuvremenu se pojačao otpor prema daljem proširenju. To je svakako imalo veze i sa pitanjem unutrašnjih reformi u Uniji.
Francuski predsjednik Nikola Sarkozi je u trenutku kada je Francuska preuzela predsjedavnje Evropskoj uniji, 2008. godine rekao: „Za proširenje EU neophodan je ugovor iz Lisabona. Jer, u slučaju da nema Lisabonskog ugovora morali bismo se vratiti na ugovor iz Nice koji predstavlja Evropu sa 27 članica i ona ne može da se proširuje bez promene institucija.“
Poslije su se pojavili i problemi finansijske i privredne krize koji su pogodili mnoge nove članice EU i koje od starih članica iziskuju više odgovornosti. Niko ne dovodi u pitanje proširenje iz 2004 godine. Ali, oduševljenje koje je vladalo 1. maja te godine je davno splasnulo.
Autor: Christoph Hasselbach/ Željka Bašić-Savić
Odg. urednik: Svetozar Savić