Odlučujuća bitka za Idlib
5. februar 2020
"Ljudi u Idlibu mogu da biraju: ili da ostanu kod kuće i suoče se sa smrću ili da pokušaju preći granicu i pobjeći u Tursku kako bi se sklonili na sigurno i pokušali organizovati bolji život", govori u kameru Sirijac Mustafa Dahnon koji stoji na granici sa Turskom. Ovaj mladić pravi kratki video snimak i širi ga preko Twittera. Pod motom "Od Idliba do Berlina" proteklog je vikenda nekoliko hiljada ljudi, koji se osjećaju napuštenim od cijelog svijeta, marširalo od ove sirijske provincije do granice s Turskom kako bi međunarodnu zajednicu potakli na akciju.
Assadova "odlučujuća bitka"
Trupe Bashara al-Assada i ruske snage već dva mjeseca bombarduju stanovništvo Idliba. Ova provincija na sjeverozapadu zemlje posljednji je bastion koji kontroliraju pobunjenici i ekstremisti. Sirijski vladar Assad želi ovo područje staviti pod svoju kontrolu. Njegove snage napreduju uz podršku ruskih zračnih snaga i već su zauzele desetine lokacija, uključujući i strateški važni grad Maarat al-Numan, koji je gotovo potpuno opustošen.
Assad je ofanzivu nazvao "odlučujućom bitkom". Očito je da u takvu bitku spada i kompletno uništavanje infrastrukture. "Pogođen je znatan broj bolnica, neke su djelomično, neke potpuno uništene", pojašnjava Cristian Reynders iz organizacije "Ljekari bez granica”. On je koordinator ove organizacije za sjever Idliba i kaže da je sve manje mogućnosti za zbrinjavanje ranjenika, što za posljedicu ima sve veći broj mrtvih. "Što je duži put do liječnika, veći je strah da će im se stanje pogoršati i da će umrijeti na putu. "Prema informacijama odgovornih za zdravstvo u Idlibu, na području cijelog južnog dijela provincije više nema ni jedne klinike koja radi. Tokom posljednjeg napada na bolnicu u Arihi ubijeno je najmanje deset civila. Moskva negira da je imala ikakve veze sa tim napadom.
Eskalacija između Asadovih trupa i turske vojske
Assad i njegova saveznica Rusija postavili su sebi za cilj da zaposjednu posljednja uporišta pobunjenika, koje kontrolira paravojska Hayata Tahrira al-Shama (HTS). Prema vlastitim izjavama, oni žele potpuno uništiti džihadiste HTS-a, koji je je proizašao iz sirijskog ogranka Al-Kaide. Prema riječima specijalnog američkog izaslanika za Siriju Jamesa Jeffriesa, sirijska vojska i ruska avijacija su izvele više od 200 zračnih napada na civilno stanovništvo samo u proteklih nekoliko dana.
Turska, koja stoji uz pobunjenike u Idlibu, postavila je u provinciji dvanaest posmatračkih mjesta za nadzor primirja. Međutim, nekoliko sporazuma o prekidu vatre između Turske i Assadove zaštitnice Rusije je propalo. Prema navodima turskog Ministarstva odbrane, sirijska vojska je tokom napredovanja izvršila napad na jedan konvoj ubivši pet turskih vojnika i jednog civilnog saradnika i pored toga što su Assadovi vojnici prethodno upozoreni na kretanja turskih vojnika i položaje turskih snaga.
Turska je odgovorila kontranapadom. Prema riječima predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, ubijeno je 35 sirijskih vojnika. "Nije moguće ostaviti takav napad bez odgovora. I još ćemo od njih tražiti da nam polože račun”, rekao je Erdogan. " A onda je, očito se obraćajući Rusiji, dodao: "Ne bi trebalo da nam stojite na putu." Ruska vojska je saopštila da turska strana nije obavijestila Ruse o svom kretanju. Zbog toga su se turski vojnici našli pod vatrom Assadovih sirijskih trupa.
Ali neki na napad gledaju i kao na poruku Rusije Turskoj da se drži svojih granica. "Erdogan sebe vidi kao garanta opozicionih snaga", kaže Kristian Brakel, šef fondacije Heinrich Böll u Istanbulu. "Za Tursku je vojni angažman u Idlibu garancija da će imati mjesto za pregovaračkim stolom kada se bude zavodio red u Siriji."
Humanitarna katastrofa
"Erdoganova glavna briga je da bi još više ljudi iz Sirije moglo pokušati pobjeći u Tursku", kaže Brakel. Prema podacima UN-a, 390.000 ljudi napustilo je Idlib od početka decembra 2019. godine. Broj raseljenih osoba je samo u proteklih devet mjeseci dostigao brojku od 750.000. Marš do granice trebao bi prije svega imati simboličan efekat, pa ipak, ljudi se nadaju da bi se ipak nekako mogli dokopati Turske. To nije isključeno, kaže Brakel.
Čak i ako je granica strogo čuvana, neki turski graničari znaju biti podmitljivi i popuste kada im se ponudi novac, kojeg mnogi ljudi iz Idliba nemaju. Zato većina njih čeka u izbjegličkim kampovima u blizini granice - na kiši, hladnoći i bez adekvatne medicinske njege. Organizacije UN-a odavno upozoravaju na humanitarnu katastrofu.
Za nekoliko sedmica je deveta godišnjica od izbijanja rata u Siriji.Odavno je jasno da je Bašar al Asad vojni pobjednik ovog rata. Da bi povratio vlast u cijeloj Siriji, nedostaje mu još kontrola nad Idlibom. A u ostvarivanju tog cilja, kako se čini, Assadove vladine trupe i njihovi saveznici prilikom napada na Idlib ne prave nikakvu razliku između civila i ekstremista.