1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Od talačke krize u Tesliću do beogradske tragedije

5. maj 2023

Nakon što je Srbiju pogodila tragedija u kojoj je smrtno nastradalo osmoro učenika i radnik obezbjeđenja, odgovore na pitanja ko je zakazao i ko je odgovoran traže i u BiH.

https://p.dw.com/p/4Qvyu
BiH: Odavanje počasti žrtvama masovnog ubistva Foto: Dragan Maksimovic/DW

Nakon tragedije u beogradskoj Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“, u kojoj je ubijeno osmoro učenika i radnik obezbjeđenja, a šestoro djece i nastavnik su ranjeni, cijeli region traži odgovore na pitanja ko je zakazao i da li je uzrok ovakvih tragičnih događaja posljedica sloma cijelog sistema. Nažalost u tome ne zaostaje ni BiH. Tragedija u Beogradu vraća nas u 1996. godinu, kada je Jugoslav Mihajlović ubio jednog a ranio 18 učenika gimnazije u teslićkoj Srednjoj mješovitoj školi.

Naoružan sa tri bombe, od ranije poznat policiji, pištoljem i 80 metaka na času filozofije zarobio je završno odjeljene Gimnazije i držao ih kao taoce više od osam časova. Talačka kriza trajala je dok policija nije usmrtila Mihajlovića hicem iz puške, a iako smrtno ranjen aktivirao je bombu i ubio maturanta Maria Vukovića i ranio većinu učenika.

Lekcije se nikada ne nauče

Samo dan nakon tragedije u Beogradu, lice inicijala Z.K (18) iz Bihaća, objavilo je status sa sličnom prijetnjom. Uhapšen je zbog sumnje da je planirao izvršiti krivična djela ugrožavanje bezbjednosti i terorizam.

„Onaj dječak što je ubio osmero djece je za mene kralj! Ovakvo nešto i ja spremam već duže vrijeme za ekonomsku školu u Bihaću. Bit će nezapamćen masakr u Bihaću, to vam se kunem životom! Kad ste me znali svi osuđivati i izbjegavati zbog toga će biti teror!, napisao je Z.K, na društvenoj mreži Instagram. 

Slučaj je od policije Unsko-sanskog kantona preuzela Federalna uprava policije koja će dalje nastaviti da radi na predmetu. Istovremeno, otvaraju se pitanja da li je za ovaj i slične slučajeve kriva porodica, škola, sistem ili svi zajedno. Psiholozi podvlače da se sada postavlja pitanje krivice i odgovornosti, koje svako određuje sa svoje tačke gledišta. Prebacuje se odgovornost na porodicu, školu, društvo, društvene mreže, sredstva javnog informisanja, koju takođe svako određuje sa subjektivnog aspekta.

„To je normalna potreba jer ako ne znamo razlog niti smisao, to nas suočava sa bespomoćnošću i besmislom koje doživljavamo kao ugrožavajuće za našu egzistenciju“, kaže psiholog iz Banjaluke Dijana Đurić, napominjući da postoje određeni faktori sa strane koji u simbiozi sa nekim drugim, mogu dovesti do ovakvog ishoda. 

Bosnien | Trauer um die Opfer des Amoklaufs in Serbien
Masovno ubistvo u Beogradu je izazvalo šok i u BiHFoto: Dragan Maksimovic/DW

„Činjenica je da živimo u društvima gdje su agresija i pokazivanje moći društveno prihvatljivi čak i poželjni. Dio su naše svakodnevice i tek kad dođu do ovakvih razmjera, shvatimo koliko su prisutni", ističe Đurić, naglasivši da djecu treba pratiti, a ukoliko se primjete promjene raspoloženja kroz razgovor o tome doći do teških tema.

„Kada se ovakve i slične tragedije dogode svi se angažuju, donose se mjere, pravilnici, pojačaju mjere bezbjednosti, međutim lekcije nikad ne budu dovoljno naučene i nakon nekog vremena sve se zaboravi i ne koriste se čak ni postojeći resursi i veoma malo se radi na prevenciji", zaključuje Đurić.

Dostojanstvo prosvjetnog radnika

Iskrivljen sistem vrijednosti vidljiv je u svim segmentima društva. Od porodice pa do obrazovanja, gdje je u procesu reformi u zadnjih deset godina napravljeno više štete nego koristi. Rezultat je uništavanje dostojanstva prosvjetnog radnika, poručuju prosvjetari.

„Ocjena jedan, dva i tri su izgleda ukinute, samo nismo još obavješteni", kategoričan je prvi sindikalac Republike Srpske Dragan Gnjatić, koji kaže da su prosvjetni radnici već godinama ogorčeni i da upozoravaju na teško stanje u domenu rada sa djecom, jer su im ruke vezane. 

„Izgleda da smo došli u situaciju da djeca imaju samo prava a nemaju nikakvih obaveza. Roditelji vrše strahovit pritisak na prosvjetne radnike da daju što bolje ocjene, a niko ne daje bilo kakvo pravo prosvjetnom radniku da djeluje i preventivno i korektivno“, kaže Gnjatić, ističući da se u svim tim pravima otišlo predaleko.

To bi se moglo uskoro promijeniti jer vlast u RS, najavljuje izmjene akata koji se odnose na ovu oblast, gdje će se dati veća prava prosvjetnim radnicima. Do početka naredne godine planirano je uvođenje niza mjera, od pojačanih policijskih dežurstava ispred škola do zabrane korištenja mobilnih telefona na času.

Predsjednik Aktiva direktora srednjih škola banjalučke regije Ljuban Bajić, poručio je da je potrebno više razgovarati sa djecom i uočavati promjene u njhovom ponašanju

„Imamo 94 indikatora koji ukazuju na promjene u ponašanju djece. Potrebno je da na vrijeme reaguje pedagoška služba, razredni starješina i roditelji, odnosno da se svi zajedno uključimo u brigu o djeci“, kaže Bajić, ističući kao veliki problem vrijeme provedeno na telefonima i računarima, bez socijalizacije u društvu.

Referalni mehanizam

U tu svrhu, Društvo psihologa Republike Srpske i Republički pedagoški zavod uz pomoć partnera UNICEF BIH, SDC i Sida su prethodnih godina implemetirali program „Referalni mehanizam podrške djeci u školama Republike Srpske”. Program je nastao kao rezultat potrebe da se na jedinstven, sistematičan i funkcionalan način uspostavi mehanizam podrške djeci kroz stvaranje stimulativnog okruženja za njihov rast i razvoj. Sve to kroz sistemsko uspostavljanje mehanizma identifikacije indikatora rizika za dijete. 

Serbien Belgrad | Vladislav-Ribnikar-Schule Absperrung durch Polizei nach Schießerei
Osnovna škola "Vladislav Ribnik" u Beogradu Foto: Idro Seferi/DW

To u praksi znači da se, ukoliko prosvjetni radnik uoči bilo kakve promjene kod učenika - od smanjene aktivnosti na nastavi, povlačenja u sebe, agresivnog ponašanja ili da postoji sumnja u zlostavljanje, to upisuje u učenički dosije. Ukoliko su određena ponašanja ili promjene učestali ili visokog intenziteta, preduzimaju se odgovarajuće aktivnosti i mjere u skladu sa problemom i potrebama djeteta.

„Trebalo bi na vrijeme uočavati promjene i reagovati prije nego što situacija kulminira, dok dijete ne dođe do nekog stepena da napusti školu, naškodi sebi ili drugom“, kaže psiholog Dijana Đurić, koja vjeruje da je ovaj mehanizam model koji ima potencijala.

Međutim, Referalni mehanizam je odlično zamišljen ali je u praksi situacija nešto drugačija. Oni koji su se pozivali na njega zbog nasilja imali su problem, jer podatke koji dođu u dosije, niko dalje ne obrađuje već se koriste samo po zahtjevu, recimo Centra za socijalni rad ukoliko se radi o težem obliku nasilja, zlostavljanju u porodici itd. Ukoliko nema ozbiljnih iskakanja iz prihvatljivog modela ponašanja, dosije dalje niko ne analizira. 

Dan žalosti u BiH

Cijelu ovu priču oko poremećenog sistema vrijednosti prati i oružje iz proteklog rata, kojeg u BiH još ima u velikom broju. U prošloj godini uništeno je oko pet hiljada komada nelegalnog vatrenog oružja u BiH a iako nema zvaničnih podataka, procjene su da svaki peti stanovnik u zemlji ima neku vrstu naoružanja. Takođe, najveći broj krivičnih djela počinjen je nelegalnim oružjem, 

Bilo da se radi o legalnom ili nelegalnom naoružanju, stručnjaci za bezbjednost upozoravaju da je ovo suviše ozbiljna tema da bi se prepustilo komentarima samo onda kada se dešavaju neke tragedije. Profesor defendologije Duško Vejnović kaže da je lako nakon bitke biti general: „To je problem i mora se oko toga voditi aktivnija javna kampanja da se to oružje ukloni, a oni koji ga predaju da budu amnestirani. Država da ga uništi i da se završi sa tim. Inače ćemo stalno imati tempiranu bombu za koju ne znamo kada će i gdje eksplodirati“, upozorava Vejnović,

Zbog tragedije koja se dogodila u Beogradu u kojoj je smrtno stradalo osmoro djece i radnik obezbjeđenja, Savjet ministara je na telefonskoj sjednici donio odluku o proglašenju dana žalosti u petak, 05.05.2023. u BiH.

 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu