1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Od sada sa maramom

Danijel Hajnrih8. novembar 2015

Samo nekoliko dana nakon izbora, Tursku je javnost podijelila prva fotografija žene sudije sa maramom. Jedni to vide kao znak emancipacije, dok drugi smatraju da je republika u opasnosti.

https://p.dw.com/p/1H17k
Foto: picture-alliance/dpa

Ovo je jedan od najljepših dana u životu Elif Kavakči. "Ova slika predstavlja godine borbe, i prolivene suze miliona žena koje su nosile marame i decenijama zbog toga bile diskriminisane."Ovo pokazuje koliko je daleko Turska otišla, kazala je u razgovoru za DW dizajnerka odjeće za muslimanke. Ona je na svom nalogu na Tviteru postavila fotografiju nepoznate sudije s maramom i time izazvala ogromnu debatu.

Porodica Eli Kavakči je simbol borbe muslimanskih žena za jednakost i javno priznanje. Elifina sestra, Merve Kavakči bila je prva poslanica koja je sa maramom ušla u turski parlament. Članica "Partije blagostanja" je sa svojim nastupom 1999. doživjela pravi fijasko, zbog gnjevnog protesta poslanika morala je napustiti parlament.

Od tada se dosta dogodilo. "Partija blagostanja" više ne postoji, ali zato sada vlada partija nasljednica, AKP i to od 2002. gotovo bez uznemiravanja. I to uvijek sa istom željom: konzervativan život učiniti vidljivim.

Kraj osnovnih vrijednosti republike

Za Erdema Evrena iz Centra za moderni orijent u Berlinu, ova politka je raskid sa tradicijom "republičkih vrijednosti" kemalističke elite. A to je određivalo sudbinu zemlje do devedesetih godina prošlog vijeka. "Na osnovu principa laicité Francuske revolucije i u Turskoj bi trebalo da se na religiju gleda kao na privatnu stvar", kaže Evren. Sekularne snage u Turskoj smatraju da bi religiozna obilježja trebalo da budu u potpunosti povučena iz javnosti.

No, umjesto da se dogodilo razdvajanje države i religije, država je preuzela kontrolu nad religijom. A državna "Služba za religiozna pitanja" bi trebalo to da obezbijedi i u najudaljenijim krajevima zemlje. Godinama čak stižu i tekstovi za molitvu petkom iz centrale u Ankari.

Prema mišljenju Erdema Evrena žestoko ophođenje prema konzervativnim slojevima zemlje bio je osnovni razlog za uspjeh islamističkih pokreta i partija u Turskoj. "Žene sa maramom u Turskoj nisu mogle ni da studiraju, a ni da obavljaju neku zvaničnu državnu funkciju."

Sa perikom na univerzitet

"Zabrana nošenja marame" dovela je do bizarnih običaja. Tako su jedno vrijeme studentkinje koje su nosile maramu, preko marama stavljale perike kako bi mogle uopšte da pristupe univerzitetima.

Ovo se promijenilo tek 2008. usvajanjem tzv. 'demokratskog paketa' od strane AKP. Time se prvi put u istoriji moderne Turske dozvolilo ženama koje nose maramu da studiraju na državnim univerzitetima i žene s maramama su u javnoj percepciji došle svuda u prvi plan. Takođe i u posljednjoj prelaznoj vladi je bila jedna ministarka koja nosi maramu.

Žene na vlasti - pod AKP-om?

Da li to znači da se AKP zalaže za jednakost muškaraca i žena. Geret Dženkins (Gareth Jenkins) sa Instituta za bezbjednost i razvojnu politiku u Istanbulu jasno odbacuije ovaj stav. "Vođstvo AKP-a smatra da su žene inferiorne u odnosu na muškarce", kaže Dženkins. Ona doduše kaže da je bilo ministarki u kabinetu vlade AKP, ali tu se najčešće radilo o ministarstvima za žene i porodicu. Više od toga žene ne mogu ni očekivati od AKP-a", kaže ekspertkinja.

Elif Kavakci
Elif KavakčiFoto: privat

Elif Kavakči drugačije gleda na to. "Upravo ova žena pokazuje koliko su AKP i sadašnja vlada učinili za demokratiju i jednakost", tvrdi dizajnerka odjeće za muslimanke. Kaže da bi istina mogla da leži upravo na fotografiji na Tviteru: "Ovo je demorkatija. Nova Turska je bolja nego ikada ranije."

Elif Kavakči se ne može osporiti strastvenost. Ali, ona, koja je godinama živjela u Sjedinjenim Državama, mora da se nosi s optužbom da ima pogrešnu sliku o položaju žena u svojoj domovini. Prema najnovijoj studiji Svjetskog ekonomskog foruma o ravnopravnosti polova Turska se nalazi na 122. mjestu od 135 zemalja.