Njemački paradoks: i otkazi i potraga za stručnjacima

SAP namjerava ukinuti 8.000 radnih mjesta diljem svijeta, Continental 7.150, u Boschu u sljedećim godinama će ih nestati 1.200. I ZF Friedrichshafen i Volkswagen su već objavili kako im više neće trebati toliko zaposlenih.

Tu je onda i građevinski sektor gdje su otkazi već počeli, a i u bankama se „režu" podružnice i tamošnji zaposleni. Novi šef Bayera, Bill Anderson je najavio novu strukturu farmaceutskog giganta, ali isto tako je jasno dao do znanja kako u njoj nipošto neće biti toliko djelatnika. Popis velikih, ali i srednjih i obiteljskih tvrtki koje planiraju smanjiti broj radnih mjesta je veoma, veoma dug.

Obrazloženje je uvijek slično: „opći okviri gospodarenja su se promijenili". Tvrtke i čitave industrijske grane se moraju promijeniti ako žele ostati konkurentni. S jedne strane su tu i troškovi energije koja je u Njemačkoj sve skuplja, a tu je i politika koja traži klimatski neutralnu proizvodnju.

Onda je tu i digitalizacija koja mijenja čitav proizvodni proces prema kojem se onda mora promijeniti i organizacijska struktura. Sve to čini da su neki proizvodni procesi izgubili svoju ekonomsku računicu tako da i koncerni izdvajaju čitave segmente, prodaju ih ili ih samostalno šalju na burzu. Sve je manje i usamljenih pokušaja u ovoj golemoj tranziciji: to je previše skupo za čak i najveće nego je sve više suradnje u traženju novog.

Promjene su postale „normalne"

Sve to traži i drugačiju stručnost, sposobnosti i tehnološku spremu zaposlenih. „Naš svijet rada postaje sve brži i kompleksniji", kaže Jutta Rump iz Instituta za zapošljavanje i svijet rada u Ludwigshafenu za postaju ARD. „Promjena je normalno stanje. A na to moramo naći odgovor." Problem jest da nema samo jedan odgovor za savladavanje čitavog niza izazova.

Enzo Weber iz Instituta za tržište rada i istraživanje zanimanja pri njemačkom Zavodu za zapošljavanje u Nürnbergu relativizira ovaj trend: „Proteklih godina je doduše nešto više otkaza, ali dugoročno je kvota još uvijek niska kakva nije bila već odavno. O čemu se sad izvještava se u prvom redu radi o velikim, globalnim koncernima." Promjene su i kod „malih" počele već odavno, ali o tome se ne piše toliko.

Ono što je osobitost sadašnjeg stanja jest što se isprepliće čitav niz promjena, od težnje za klimatskom neutralnošću, sve skupljom energijom u Njemačkoj ali istovremeno je već očita de-globalizacija i promjene u globalnom kretanju roba i usluga. Tu je mnogo toga isprepleteno i međusobno ovisno. A kako se čitavim tehnološkim rješenjima – kao što su motori s unutrašnjim sagorijevanjem više ne proriče nekakva budućnost, tako su i stručnjaci tih područja postali višak. No istovremeno se upravo panično traže stručnjaci koji će naći odgovor tehnoloških rješenja budućnosti, od umjetne inteligencije do tehnologije vodika.

Nema tu stručnjaka „na bacanje"

No u Njemačkoj je isto tako golemi problem što će već u dogledno doba u mirovinu otići čitav „Baby-boom" naraštaj početkom šezdesetih. „Čistom računicom ćemo zbog demografskog razvoja do godine 2035. ostati bez sedam milijuna zaposlenih, ako ne nađemo neko rješenje", konstatira Weber. A hoće li Njemačka i bez njih ostati industrijska velesila – to je veliko pitanje budućnosti.

Dodatni je problem što u ovoj brzini promjena u svijetu rada jednostavno ne stigne promijeniti i čitav sustav školovanja i obrazovanja. Neka zanimanja i stručnost koji su izgledali traženi još prije desetak godina su danas sve manje potrebni, a ti mladi stručnjaci moraju tražiti posao.

Njemački koncerni su sve više svjesni kako se moraju i potruditi da bi našli stručnjake kakve trebaju. Čitav niz velikih – Covestro, Henkel, Bosch, RWE, tu je i Deutsche Bank – su osnovali „savez šansi" gdje se suradnicima koji u jednom sektoru više nisu potrebni ponudi dodatno školovanje za djelatnost u drugom području. Preškolovanje je nešto od čega mogu imati koristi i manje tvrtke.

„Nalazimo se u vremenima izuzetno velikih šansi", smatra Weber. Sve će manje smisla imati ustrajati na „staroj" industriji i tehnologiji tim više što je sve više poslovnih prilika u „novim" i „zelenim" područjima. „Tu se traže ljudi koji tehnički nešto mogu", uvjeren je Weber. On zato ne govori o „propasti", nego o „preporodu" njemačkog gospodarstva.

Claudia Wehrle, ARD