1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Njemačka borba protiv relativizacije Holokausta

Lisa Hänel
20. juli 2020

Holokaust – nacističko ubistvo šest miliona Jevreja – neki poriču, relativizuju, umanjuju broj žrtava. To može štetiti njemačkoj kulturi sjećanja. Njemačka sa međunarodnim stručnjacima razrađuje metode borbe protiv toga.

https://p.dw.com/p/3fWgx
Demonstrieren mit Judenstern und Häftlingskleidung
Na Davidovoj zvijezdi koju su nosili demonstranti u njemačkim gradovima nije pisalo „Jevrej" već „nevakcinisan"Foto: picture-alliance/dpa/B. Roessler

Kada jedan čovjek izgovori: „Mislim da Holokausta nikada nije bilo", a potom naoružan vatrenim oružjem pokuša da prodre u sinagogu onda je jasno da su poricanje Holokausta i mržnja prema Jevrejima neraskidivo povezani. Ali poricanje Holokausta i antisemitizam nisu uvijek tako vidljivo skopčani kao prilikom napada u Haleu oktobra 2019. Naime, mnogo je više onih koji relativizuju, umanjuju broj žrtava nego onih koji potpuno negiraju ubistvo šest miliona evropskih Jevreja. Ta forma antisemitizma je sve češća.

Jedan od primjera je intevju ekološkog aktiviste Rodžera Halema za hamburški nedjeljnik „Cajt". Osnivač organizacije „Pobuna protiv izumiranja" (Extinction Rebellion) je prošlog novembra u tom razgovoru izjavio da je „Holokaust još jedno sranje u istoriji čovječanstva". On je mišljenja da je u prošlosti stalno bilo genocida. Halema su potom kritikovali da je relativizovao Holokaust.

Međutim, postoje i drugi načini relativizovanja – pripisivanje krivice za genocid samim Jevrejima, falsifikovanje broja žrtava, prikrivanje odgovornosti nacional-socijalističke Njemačke.

Israel Jerusalem | Gedenkstaette | Yad Vashem
Sve češće se mogu čuti različite teorije zavjere usmjerene protiv Jevreja, a sve prisutnija je i relativizacija Holokausta Foto: picture-alliance/dpa/N. Alon

Borba protiv relativizacije poricanja

Međunarodna organizacija za sjećanje na Holokaust (IHRA) postoji već 20 godina i okuplja 34 države. Ona je razradila definiciju poricanja i relativizacije Holokausta. Njemačka ove godine predsjedava organizaciji. Stavila je težište na suzbijanje laži, izvrtanja činjenica i trivijalizacije. Zato je osnovano tijelo čiji su članovi međunarodni eksperti. Mihael Kihler koji predsjedava organizaciji kaže da je međunarodna saradnja neophodna.

Njemačkoj su bile potrebne decenije da kao zemlja počinilaca pronađe pravi način ophođenja prema sjećanju na Holokaust. Prava društvena debata i suočavanje počeli su tek osamdesetih, nakon emitovanja američke televizijske serije „Holokaust", koja je na primjeru jedne porodice prikazala genocid. Od tada se riječ urezala u njemačko „kolektivno pamćenje" – pojam je definisala sociološkinja kulture Alejda Asman. U to pamćenje spada i saznanje da je Holokaust događaj bez presedana, da se radilo o „raskidu sa civilizacijom". Industrijsko ubijanje Jevreja je značilo do tada neviđeni rez u ljudskoj civilizaciji.

Jan Gerber, naučni saradnik Instituta Simon Dubnov, kaže: „Želja za uništenjem šest miliona Jevreja išla je čak do isključivanja nagona za samoodržanjem počinilaca". To znači, kada je prestalo snabdijevanje njemačkih jedinica na frontu, vozovi za Aušvic su i dalje polazili.

MIhaela Kihler
Mihaela Kihler, predsjednica IHRA i specijalna predstavnica Saveznog ureda za spoljne poslove za odnose s jevrejskim organizacijama Foto: picture-alliance/dpa/J. Kalaene

Jevrejske zvijezde na demonstracijama protiv pandemjskih mjera

Upravo na demonstracijama protiv mjera uvedenih u Njemačkoj da suzbiju pandemiju koronavirusa među demonstrantima su bili i zagovornici relativizovanja Holokausta. U Berlinu, Kaselu i Minhenu pojedinci su nosili majice sa jevrejskom zvijezdom kakvu su Jevreji morali da nose pod nacistima. Samo što na zvijezdi nije pisalo „Jevrej" već „nevakcinisan". U Minhenu su zabranili nošenje majice sa tim znakom. Opunomoćenik njemačke vlade za suzbijanje antiemitizma, Feliks Klajn je to prokomentarisao: „To je drastična relativizacija Holokausta, drska i za žrtve bolna". I predsjedavajući IHRA Mihael Kihler je bio jasan: „Bol preživjelih koji su još uvijek među nama time je izložen poruzi. To ne smije da se događa".

Svađa o postkolonijalnim teorijama

Teorije koje se bave osvajanjem i eksploatacijom drugih naroda, dakle, postkolonijalne teorije, nisu lišene relativizacije Holokausta. Jedan od poznatih teoretičara iz te oblasti Akile Mbembe je u svojim spisima nazvao izraelsku okupaciju palestinskih područja gorom od aparthejda u Južnoj Africi i optužio Izrael za „fanatičnu politiku razaranja" koja pretvara život Palestinaca u „đubrište"  predviđeno za „etničko čišćenje". U drugom tekstu on kaže da Izrael zauzima „mjesto ubica". Kritičari tvrde da postkolonijalne teorije ionako nisu obradile antisemitizam. Zastupnici tih teorija uglavnom smatraju da je to podvrsta rasizma, pa nemaju razumijevanje za njegove različite forme. Mbembe odbacuje sve optužbe za relativizaciju Holokausta, a njegovi poklonici smatraju da je izložen blaćenju.

Achille Mbembe
Kamerunski istoričar i filozof Ahile Mbembe se smatra jednim od važnijih teoretičara postkolonijalizmaFoto: picture-alliance/dpa/M. Bockwoldt

Gdje počinje relativizacija?

Šta pokazuje ova debata? Da li prigovor relativizacije služi onemogućavanju nekih mišljenja ili stanovišta?  Da li se sa besprimjernim zločinom može išta porediti? Alejda Asman je stala na stranu kolege Mbembea pa su i nju optuživali za antisemitizam. Ona kaže da je svakom čovjeku potrebno upoređivanje da bi uopšte mogao da procijeni događaje: „Kada neko podmeće, da onaj koji je upoređivao sigurno želi da relativizuje onda je to batina cenzure, koja ograničava slobodu izražavanja i prije svega mišljenja. To onda suočavanje sa ovim zločinom čini besadržajnim i praznim". Opunomoćenik njemačke vlade Feliks Klajn, koji je kritikovao Mbembea, sa ovim se djelimično slaže: „Ne smatram da je to relativizacija Holokausta kada se više usredsrijedi na druge zločine. Moguće je izazvati empatiju i tako što ćete tematizirati današnja iskustva izopštenosti i današnje genocide".

Coronavirus - Demonstrationen in Köln
Učesnik anti-korona demonstracija u Kelnu natpisom na transparentu relativizuje Holokaust Foto: picture-alliance/dpa/D. Young

To nije jedan od mnogih zločina

Jan Gerber upozorava da problem nastaje kada se ostane samo na upoređivanju, a najčešće se uopšte ne upoređuje već se izjednačava: „Specifičnost Holokausta se više ne uzima u obzir. Holokaust se tako pretvara u samo jedan od mnogih zločina". Gerber smatra da Holokaust u kolektivnom sjećanju Nijemaca polako blijedi pa napade na status zločina bez presedana  koji dolaze iz redova predstavnika postkolonijalne teorije smatra opasnijim od onih sa desnice.

Alejda Asman oštro protivriječi ovom stavu. Podsjeća da je sjećanje na Holokaust u Njemačkoj pravno i institucionalno usidreno, pa pojedinačna upoređivanja to ne mogu ni na koji način ugroziti. Ona upozorava da prava opasnost dolazi od krajnje desnice.

Debata se vodi oštro. Jedni traže ostavku Feliksa Klajna, a drugi optužuju Alejdu Asman za relativizaciju. Uskoro više neće biti preživjelih iz tog vremena. Kultura sjećanja će morati da se njeguje bez direktnih svjedoka. Stručnjaci okupljeni oko IHRA pod njemačkim predsjedavanjem bave se analizom sredstava koja su efikasna u borbi protiv relativizacije u internetu ili muzejima. Preporuke će biti objavljene krajem godine.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android