Njemački humanitarni radnik tuži svoju NGO

Dva ožiljka na njegovim rukama polako nestaju. Ali ne i sjećanja, koja Martin Lautwein nosi sa sobom. "Bio sam siguran da neću preživjeti." Postoje sjećanja na "pakao", kaže on pet godina kasnije. Lautwein je bio zatvorenik sirijskog režima 48 dana, bio je žrtva torture i svjedok brutalnog kršenja ljudskih prava. Tog ljeta 2018, Lautwein je upravo napunio 27 godina. To je vrijeme kada bjesni sirijski građanski rat. Lautwein želi biti aktivan kao humanitarni pomagač. Ovaj izučeni montažer građevinskih skela je kao tehničar otišao da radi za berlinsku humanitarnu organizaciju Cadus, najprije u Irak, a zatim na sjeveroistok Sirije.

Sirija je drugi Lautweinov zadatak u okviru angažmana za ovu humanitarnu organizaciju, čiji rad podržava Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Cadus želi sagraditi kliniku za liječenje ranjenika. Ali, kada je njihov tim stigao u Siriju, situacija na terenu se neočekivano promijenila. Zbog toga su u Al Qamshliju na sjeveroistoku zemlje morali danima čekati na upute, kaže Lautwein: Dane su provodili u igranju šaha i zajedničkim aktivnostima s lokalnim partnerima umjesto pružanja humanitarne pomoći u građanskom ratu. Za Lautweina, međutim, ova tišina pred oluju iznenada prestaje 22. juna. U centru grada njega i kolegu provjerava i odvodi grupa muškaraca, pod obrazloženjem da su im papiri ilegalni.

- pročitajte i ovo:  „Krici su bili sve glasniji, teško smo disali“

"Smrt u zraku"

Lautwein i njegov kolega deportovani su u Damask, u zatvor sirijske tajne službe Far' Falastine, posebno ozloglašen i poznat po seksualnom nasilju i mučenjima. Lautwein je sve to morao iskusiti i na svojoj koži. "Slušao sam krikove i mučenja i po cijeli dan, udisao miris rana i krvi”, kaže on. "To je strašno okrutno mjesto, smrt kao da visi u zraku." kaže Lautwein. I Lautwein postaje žrtva torture, ali ne može govoriti o tome. Urednički tim ARD-ove političke emisije „Report Mainz" dobio je na uvid izvještaj Ministarstva vanjskih poslova kao i psihološko vještačenje. Oni daju naslutiti kroz šta je Lautwein morao proći tokom tih 48 dana u zatvoru, sve dok evropske vlasti nisu isposlovale njegovo puštanje na slobodu. U Njemačkoj za tog mladog čovjeka ništa više nije, kao što je bilo. Neprijatno se osjeća u većim grupama ljudi. Ne može spavati zbog noćnih mora i mokri u krevetu. "Ne postoji dan ili noć kada me ne opterećuje vrijeme provedeno u zatvoru."

Uskoro će se sa njegovim slučajem baviti Pokrajinski sud u Berlinu. Mora se razjasniti da li je humanitarna organizacija Cadus, za koju je Lautwein radio, prekršila obavezu brige o saradnicima, čime se mogla spriječiti otmica. Zato je Lautwein tužio humanitarnu organizaciju Cadus. On traži odštetu i novac za nanesenu bol. On i njegovi advokati na sudu će iznijeti argumente da je Cadus organizovao samo jednodnevnu pripremnu radionicu, prije nego je poslan u Siriju, ali ne i višednevnu sigurnosnu obuku, na kojoj bi naučio kako da se ponaša u slučaju otmice. Takva obuka je uobičajena u industriji. Osim toga, Cadus nije razvio sigurnosni koncept za operacije u Siriji. Organizacija je kontaktirala konsultantsku firmu za bezbjednosni koncept, ali, prema sadržaju mejlova, "nije vidjela potrebu hitnog djelovanja" i na kraju je nije angažirala. E-mailovi su dostupni „Report Mainzu".

Kritike sigurnosnog koncepta NGO „Cadus"

Lautwein i njegovi advokati vide još jedan propust u činjenici da je tim bio smješten u Al Qamishli. Grad je tada bio relativno nesiguran. Jedino su u tom regionu, pored kurdskih snaga, bile prisutne trupe sirijske vlade. Osim toga, Cadus je neoprezno postupao na terenu, na primjer tako što je Wi-Fi označio imenom organizacije, što je bilo javno vidljivo. Na taj način se mogla utvrditi lokacija kuće. Lautwein i tim također nisu dobili dovoljne upute kako da se ponašaju kada je u pitanju sigurnost. Cijeli tim je više puta napuštao smještaj i kretao se po gradu, iako je Cadus dobio samo papire i dozvolu od kurdskih vlasti, ali ne i vize od sirijske vlade. To će biti Lautweinova argumentacija na sudu. "Da Cadus nije poslao Lautweina i njegove kolege u Al Qamishli i da je ispunio svoju obavezu brige o saradnicima, oni ne bi bili zarobljeni i potom mučeni", kažu Anna Gilsbach i Raphaël Callsen, Lautweinovi advokati. Čak i nakon Lautweinovog oslobađanja, Cadus mu nije ponudio psihološki tretman niti medicinske usluge.

Humanitarna organizacija odbacuje optužbe

U intervjuu za Report Mainz, Cadus odbacuje optužbe. Al Qamishli je bio jedan od najsigurnijih gradova u cijeloj regiji. Ne samo Cadus, već i sve druge humanitarne organizacije u sjeveroistočnoj Siriji djelovale su samo s iračkim vizama i bez viza sirijske vlade. Lautwein također nije ušao u operaciju nepripremljen. Bio je detaljno obaviješten o sigurnosnim aspektima i rizicima u pisanoj formi, ali i tokom workshopa. Isto tako, ne postoji „sigurnosna obuka po industrijskim standardima", navodi se u odgovoru ove humanitarne organizacije na iznesene optužbe i dodaje: „Lautwein je bio svjestan rizika svojih radnji, poput redovnog, samovoljnog napuštanja stana. Optužba, po kojoj nije bilo sigurnosnog koncepta, takođe nije tačna. Radili su s provajderom za sigurnosna pitanja“. Odgovor na pitanje od kada, Cadus je ostavio otvorenim. Konačno, Lautweinu je ponuđena podrška nakon puštanja na slobodu; zaposleni u Cadusu bili su prisutni, na primjer, na konsultacijama kod doktora. Osim toga, u ovoj se organizaciji, tvrde, dužnost brige oko saradnika shvata veoma ozbiljno. Oni se ne šalju nepripremljeni na teren, a pripremne mjere uključuju brifinge i dnevne seminare sa specijalistima", kažu iz organizacije. Dodaju kako su, pored pripreme za misiju, svim učesnicima u stranim misijama, uključujući i Lautweina, saopštena jasna, sigurnosna pravila ponašanja.

Spor oko pravne pomoći

Za Lautweina i njegove advokate put do suđenja bio je sve, samo ne lak. Trebalo je više od pola godine da se razjasni koji je sud nadležan za ovaj slučaj. Pokrajinski sud u Berlinu nedavno je odbio zahtjev za pravnu pomoć. Prema riječima sudija, namjeravano krivično gonjenje ne nudi dovoljne šanse za uspjeh, na primjer zato što se mučenje uglavnom pripisivalo trupama sirijske vlade. Za Lautweinove advokate, ova odluka je preuranjeno predviđanje. „Prema našim saznanjima, na sudu u Njemačkoj nikada nije bilo ovakvog slučaja“, kažu Callsen i Gilsbach.

"Mnoga pitanja do sada nikada nisu otvorena niti razjašnjena pred nekim sudom u Njemačkoj, na primjer koje obaveze proizilaze iz ugovora, koji je Lautwein zaključio sa Cadusom". Lautwein želi da se suđenje održi po svaku cijenu i prikuplja donacije za finansiranje procesa. Kaže: "Osjećam se razočarano”. Lautwein i njegov kolega, koji je takođe kidnapovan, bili su dio tima, dio humanitarne organizacije Cadus. "Sada bi mi sami trebali preuzeti odgovornost i štetu, koja nam je načinjena? To nije fer."

Suđenje počinje 10. oktobra.

ARD-Tagesschau/jr

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu