Njemačka: Kada smrt postane ekonomski faktor

Prirodna smrt je sve rjeđa pojava u razvijenim društvima. Savremena medicina omogućava da se ljudi sve duže vještački održavaju u životu.

Sve češće su ljekari ti koji odlučuju kada se život nastavlja, a kada je kraj. A u Njemačkoj prilikom donošenja odluka na kraju života, ne igraju ulogu samo zdravstveni aspekti, već i etički, a prije svega - finansijski.

Za to nisu krivi ljekari - već politika koja je posljednje dve-tri decenije široko otvorila vrata privatizaciji u zdravstvu. To znači da profit ima sve značajniju ulogu u liječenju.

Kad bolnica mora da radi kao preduzeće

U posljednjih 30 godina udio privatnih bolnica u Njemačkoj se više nego udvostručio - sa oko 15 odsto na skoro 40 odsto. Ali ne samo to - čak i bolnicama koje su u vlasništvu komuna ili pokrajina upravlja se kao preduzećima (GmbH).

Nakon što je talas privatizacije bolnica progutao i prvu univerzitetsku kliniku prije 17 godina, Njemačka ljekarska komora upozorila je vrlo detaljno i „vidovito“ na buduće probleme - koji su sada postali realnost.

Osim toga u Njemačkoj je od 2003. postepeno uveden sistem takozvanih paušala za bolnice. Radi se o sistemu obračuna paušalno po grupama dijagnoza DRG (Diagnosis Related Groups).

Cjenovnikom je između ostalog određeno koliko dana pacijent sa određenom dijagnozom može da bude u bolnici - bez obzira na stvarnu dužinu boravka. Tako bolnice od zdravstvenih osiguranja za pacijente sa lakšim bolestima paušalno dobijaju manje nego za pacijente sa teškim oboljenjima.

Liječnje na kraju života - i dalje

Zato ne čudi zašto terapijama na kraju života, na odjeljenjima intenzivne njege, tamo gdje leže najteže oboljeli - bolnice zarađuju mnogo novca. Na primjer na respiratorima. I zato se vrlo često javlja sumnja da neke terapije imaju prvenstveno ekonomske ciljeve.

Činjenicu da su u liječenju ekonomski aspekti sada u prvom planu umjesto medicinskih, kriitikuje i Uve Jansens, portparol Etičke sekcije Njemačkog društva za intenzivnu medicinu:

„U posljednjih 20 godina politika je dovela do toga da medicina bude sve više u obavezi da posluje ekonomski“.

Ministar namjerava da malo reformiše sistem koji je sam predložio

Svojom dugo najvaljivanom reformom, ministar zdravlja Karl Lauterbah (SPD) hoće to bar dijelom da promijeni:

„Bolnice djelimično moraju da sprovode ove vrste liječenja kako bi nadoknadile deficite, koji bi inače doveli do toga da liječenje u drugim oblastima ne bi bilo tako dobro“.

Prema Lauterbahovom prijedlogu, bolnice ubuduće više ne bi trebalo da se finansiraju isključivo pomenutim paušalima. Pritom je Luterbah lično bio jedan od onih koji su imali ideju da se taj sistem uvede u Njemačku, po uzoru na slične sisteme u SAD i Australiji.

Smrt kao tabu tema i problem sa Voljom pacijenta

Ali profit nije jedini problem koji dovodi do prekomjernog odnosno nepotrebnog liječenja na kraju života.

Smrt je tabu tema i u njemačkom društvu. Iz tog razloga, samo mali boj ljudi ima testament a još manji broj izrazi svoju volju kao budući pacijent na kraju života. Iako je u Njemačkoj od 2009. poštovanje Volje pacijenta obavezujuće za medicinsko osoblje, samo 10 odsto stanovništva ima takav dokument.

Zakon definiše Volju pacijenta (Patientenverfügung) kao unaprijed donesenu pismenu odluku punoljetene osobe o tome - da li pristaje ili ne pristaje na određene medicinske preglede, terapije ili intervencije - u slučaju da takvu odluku ne može da donese u trenutku kada se to pitanje konkretno postavlja.

Problem je i to što uprkos pismeno izraženoj Volji pacijenta ima mnogo prostora za njeno tumačenje, a to često izaziva nesigurnost kod ljekara. I onda po pravilu češće produžuju nepotrebno i skupo liječenje nego što ga prekidaju.

Nijedan ljekar nije osuđen za pruženje života

Ljekare je teško kontrolisati i rođacima je skoro nemoguće da dokažu da je liječenje na kojem insistiraju pretjerano odnosno nepotrebno.

Ingrid L. je već tri mjeseca u komi nakon srčanog zastoja. Njen muž se očajnički bori da ljekari ispoštuju njenu volju i da joj bude dozvoljeno da umre na miru. „Užasno je! Nikako nije htjela da mjesecima leži prikačena na aparate", kaže suprug.

Ljekar palijativne medicine Matijas Tens kaže da ciljeve terapije moraju jasnije definisati kako ljekari tako i pacijenti.

„Ako pacijent kaže - Više se plašim da još 20 godina živim kao biljka i gledam u plafon. Bolje da umrem - onda se to mora prihvatiti.“

Osim toga, prekomjerno odnosno najčešće nepotrebno i neželjeno liječenje na kraju života je teško definisati sa pravne tačke gledišta:

„Ni jedan ljekar još nije osuđen za produženje života“, kaže advokatkinja iz Minhena Tanja Unger.

Etičke komisije u svakoj bolnici?

Specijalista intenzivne medicine Uve Jansens poziva da etičke komsije postanu obavezne u svim bolnicama i da redovno savjetuju o ciljevima terapije za teško bolesne pacijente, da pomognu pri traženju odgovora na pitanja kao što su: Da li pacijent i dalje želi liječenje, da li ga treba nastaviti ili preći na palijativno liječenje, odnosno samo ublažavati simptome i bolove?

Otprilike polovina svih ljudi u Njemačkoj kraj svog života provede u bolnici ili u nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi, iako bi većina radije umrla kod kuće.

S obzirom na napredak medicine i sve starije stanovištvo - ovaj problem će biti sve veći.

D. Roščić (ARD, Ministarstvo zdravlja,destatis)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu