Njemačka i ruski gas - dug put do energetske nezavisnosti

Svakim danom, sa svakom novom užasnom viješću iz Ukrajine o masakrima civilnog stanovništva, raste pritisak na Njemačku da prestane nabavljati rusku naftu i plin. To su razumljivi zahtjevi, posebno i prvenstveno iz Ukrajine. A zastrašujuće je i to što sada studija ekološke organizacije Greenpeace otkriva da će Njemačka ove godine morati platiti Moskvi rekordnu sumu od oko 32 milijarde eura za kupovinu nafte i plina. Glasan zahtjev da se tome odmah stane u kraj svakako je opravdan i sigurno će postati još glasniji.

Ali i ministar ekonomije Robert Habeck iz Zelenih je u pravu kada kaže da bi socijalni mir u Njemačkoj bio u opasnosti ukoliko bi se naglo obustavile isporuke gasa. Habeck je već pokušao da se već sada forsira isporuka gasa iz drugih zemalja, poput Katara i Norveške. Njemačka planira brzu izgradnju terminala za uvoz tečnog plina. Dugoročno se pak oslanja na masovnu izgradnju obnovljivih izvora energije i na vodonik kao izvor energije budućnosti, prvenstveno u industriji.

Bolne debate

Sve je to ispravno i dobro, i ide u prilog Vladi kako ne bi odbijala, posebno za Zelene, bolnu debatu kao što je nastavak rada nuklearnih elektrana koje još postoje. Tu spada i ideja da se još jednom preispita u Njemačkoj zabranjeno dobijanje gasa „frackingom".

Ali ono što je zajedničko svim tim debatama je da one završe jednako brzo kao što su i počele. Ono što ostaje je pak velika zavisnost od uvoza iz Rusije. Sve u svemu, stoga je pravi način da se ta zavisnost okonča korak po korak - a ne velikim, spektakularnim obustavljanjem ruskih isporuka od danas do sutra.

Ono što frustrira je to što se Vlada ne usuđuje da preduzme neke male, ali efikasne mjere koje bi već sada mogle pomoći u uštedi energije. Jedna od takvih mjera bilo bi ograničenje brzine na autoputevima. Neshvatljivo je zbog čega se to još odavno nije dogodilo, iako više eksperata uvjerava da bi time bila moguća ušteda nafte od oko sedam posto. Takva mjera bi se također mogla ograničiti na određeni vremenski period. Zašto ne? Važno je da se nešto desi.

Predstojeća obustava mora biti konačna

Da bi bilo jasnije: Nemačka se prije svega mora osloboditi zavisnosti od ruske nafte i plina. I to definitivno. U novim zgradama se više ne smiju ugrađivati ​​plinski grijni sistemi, a upotreba obnovljivih izvora energije se konačno mora istinski masovno proširiti. No, za sve to treba vremena, puno vremena. I Evropljani konačno, umjesto jedni protiv drugih, moraju zajedno raditi na energetskoj politici.

Decenijama je svaka savezna vlada u Njemačkoj neprestano govorila o energetskoj tranziciji: odustajanju od nuklearne energije, prestanku proizvodnje električne energije iz uglja, širenju kapaciteta obnovljivih izvora energije. Ali posebno u posljednjoj tački, velika obećanja nisu pratila djela. Dobijanje energije vjetra i sunca nije poraslo u onoj mjeri u kojoj je to bilo moguće. To se sada mora promijeniti. Višegodišnje procedure za izdavanje dozvola za vjetroturbine moraju se drastično skratiti. To je upravo ono što Vlada sada namjerava učiniti. Ali ona sada mora raditi na tome da se to i dogodi. 

Bolje je odmah isporučiti teško naoružanje Ukrajini 

Kratkoročno, međutim, i samo o tome se radi, uprkos svim naporima, ne postoji prava alternativa ruskom gasu. To je užasan zaključak. Ne morate vjerovati svim katastrofalnim prognozama privrede, ali da bi trenutna obustava isporuke gasa imala dramatične posljedice, vjerovatno je tačno. Vlada sada namjerava do 2024. u potpunosti prekinuti uvoz ruskog gasa. To izgleda realno. Umjesto da se priča o trenutnoj obustavi isporuke nafte i plina iz Rusije, što se pak ne može provesti, bilo bi lakše i bolje odustati od oklijevanja oko isporuke teškog naoružanja Ukrajini. No, dugogodišnje zavisnosti se ne može tek tako od danas do sutra osloboditi. 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu