Njemačka: 75 godina Osnovnog zakona

“Ljudsko dostojanstvo je neprikosnoveno” – tako počinje član 1. Osnovnog zakona. Ova prva rečenica ustava napisana je pod utiskom besprimjerne krivice nacističke Njemačke, koja je bila odgovorna za Drugi svjetski rat od 1939. do 1945. i ubistvo šest miliona ljudi jevrejske vjere širom Evrope.

1949: donošenje Osnovnog zakona

Kada je 23. maja 1949. godine usvojen Osnovni zakon, on se primjenjivao samo na Saveznu Republiku Njemačku, koja je osnovana istog tog datuma. Ona je nastala iz tri okupacione zone zapadnih sila pobjednica u Drugom svjetskom ratu: SAD-a, Velike Britanije i Francuske. Na istoku se nalazila Sovjetska okupaciona zona (SBZ) iz koje je 7. oktobra 1949. godine nastala Njemačka Demokratska Republika (DDR), koja je u stvarnosti bila diktatura kojom je vladala Socijalistička partija Njemačke (SED).

Majke (4) i očevi (61) Osnovnog zakona svoj rad su smatrali privremenim s obzirom na provizornu podjelu Njemačke. Na to se često podsjeća povodom 75. godišnjice njemačkog ustava, kaže, između ostalog, potsdamski istoričar Martin Sabrow na događaju koji je organizovala Savezna fondacija za suočavanje s diktaturom SED-a: „To nije trebao biti trajni ustav, već prije svega prelazno riješenje dok se njemačko stanovništvo slobodno ne mogne odlučiti da živi u zajednici kao cjelina."

1990: Ustav za ponovno ujedinjenu Njemačku

Istorijski trenutak za to moglo je biti ponovno ujedinjenje Njemačke 1990. godine, nakon što su ljudi u mirnoj revoluciji srušili Berlinski zid i režim DDR-a. Međutim, ni tada nije usvojen novi ustav.

„Iako je pokrenuta debata o svenjemačkom ustavu, ova ideja nije uspjela da dobije većinu u Njemačkoj“, objašnjava politikologinja Astrid Lorenz sa Univerziteta u Leipzigu. "Glavni razlog je bio: Osnovni zakon se pokazao kao dobar, te novi ustav je nepotreban. Htjela se postići stabilnost."

1956: Bundeswehr i slucaj odbrane

Iako nije sačinjen novi ustav, Osnovni zakon je promijenjen skoro 70 puta tokom proteklih decenija - potaknut dubokim društvenim i geopolitičkim promjenama. Posebno kontroverzno je bilo ponovno naoružavanje, zajedno sa pridruživanjem Sjevernoatlantskom odbrambenom savezu (NATO). U tu svrhu, Osnovni zakon je nekoliko puta mijenjan 1956. godine kako bi se mogao uspostaviti Bundeswehr i ustavno zaštititi slučaju eventualnog napada.

1968: ograničavanje osnovnih prava u vanrednim situacijama

Takozvani “zakoni o vanrednim situacijama” doneseni 1968. godine takođe su donijeli ozbiljne promjene. Time je trebalo osigurati sposobnost države da djeluje u kriznim situacijama. To se prvenstveno odnosilo na prirodne katastrofe, ustanke i ratove. Ova ustavna promjena omogućila je, između ostalog, angažovanje  Bundeswehra na teritoriji zemlje i ograničavanje osnovnih prava. U vanrednim situacijama dozvoljeno je i tajno praćenje komunikacija.

1993: ograničavanje prava na azil

Tri godine nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, 1993. godine, pravo na azil je ozbiljno ograničeno, a Osnovni zakon je promijenjen. Uzrok je bio nagli porast zahtjeva za politički azil, što je dovelo do velikih društvenih tenzija i porasta desnog ekstremizma. Od te reforme je bilo moguće deportovati ljude bez njemačkog pasoša u zemlje koje su klasifikovane kao „sigurne zemlje porijekla“. Nedavno su na ovu listu dodane Gruzija i Moldavija.

2009: dužnička kočnica protiv zaduživanja države

Kako bi se ograničio državni dug, 2009. godine je uvedena takozvana „dužnička kočnica“ koja je ugrađena u Osnovni zakon. Njom se ozbiljno ograničava godišnje zaduživanje. Izuzeci su dozvoljeni samo u slučaju prirodnih katastrofa kao što je  poplava u dolini rijeke Ahr ili nepredvidive krize poput pandemije korona-virusa. Savezna vlada je 2023. godine stavila van snage kočnicu duga nakon izbijanja agresorskog rata Rusije protiv Ukrajine. Tada se trebao finansirati poseban fond kako bi se moglo omogućiti slanje pomoći za napadnutu zemlju i, prije svega, nabavka naoružanja Budući da će Njemačka i u 2024. dalje biti suočena sa ekonomskim problemima i manjkom investicija, mnogi sada zahtijevaju generalno popuštanje dužničke kočnice.

Ustavne promjene samo uz dvotrećinsku većinu

Za svaku promjenu Osnovnog zakona važi sljedeće: To je moguće samo ako se dvije trećine članova njemačkog Bundestaga i Bundesrata s time slažu. Time se želi spriječiti da ustav postane igračka za dnevnopolitičke kalkulacije. Prije svega, radi se o zaštiti demokratije od potencijalnih neprijatelja. Njima bi u suprotnom bilo sasvim lako kada bi mogli da donesu ustavne promjene prostom većinom. Na taj način bi princip vladavine prava mogao brzo biti narušen.

Sve u svemu, Osnovni zakon, koji je više puta mijenjan, dokazao se tokom 75 godina postojanja - oko toga se u velikoj mjeri slažu politolozi i naučnici. Njemački ustav na međunarodnom nivou takođe uživa dobru reputaciju i služio je kao model za mnoge zemlje sa istorijom diktature. Osnovni zakon je prilično popularan i među Nijemcima, kako je pokazala studija Mercator Foruma za migracije i demokratiju na Univerzitetu u Dresdenu. Čak 81 posto anketiranih smatra da se Osnovni zakon dokazao, a samo šest posto su suprotnog misljenja.

Nedostatak veze sa mirnom revolicijom u DDR-u

Politologinja Astrid Lorenz, koja je rođena u DDR-u, i dalje se uvijek iznova bavi pitanjem: „Jesu li izvucene pouke u ustavnoj debati tokom njemačkog ujedinjavanja?" Sa njene tačke gledišta, odgovor na to je vrlo jasan: "U Osnovnom zakonu jedva se nazire veza sa istorijom Istočne Njemačke i mirnom revolucijom."

Direktorica Savezne fondacije za suočavanje sa diktaturom SED-a, Anna Kaminsky, željela bi vidjeti širi pogled na Osnovni zakon: „Godišnjica bi takođe trebala biti povod da se prisjetimo da u Sovjetskoj okupacionoj zoni i DDR-u uvijek bilo hrabrih ljudi koji su rizikovali svoje postojanje ili čak živote tražeći prava i slobode koje su postojale na Zapadu i za istočni dio Njemačke."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu