Nevidljivi „Berlinski zidovi“ Zapadnog Balkana

Tokom osamdesetih godina prošlog vijeka, pa i posle pada Belinskog zida, očekivalo se da će Balkan, pogotovo zemlje Zapadnog Balkana, biti prve koje će ući u proces ujedinjenja Evrope. „Smatralo se da je tadašnja Jugoslavija bila je jedno moderno društvo, sa vrlo zapadnjačkom strukturom“, kaže za Vasilis Margaras, analitičar za Balkan u Centru za evropske političke studije u Briselu. „Vjerovalo se da će tadašnja Jugoslavija biti među prvim zemljama koje će se priključiti EU-u. Očekivanja su bila velika, ali se dogodilo suprotno. Sa jedne strane došlo je do proširenja, mnoge zemlje su ušle u EU, a Zapadni Balkan je ostao van priče.“

Kada smo, umjesto unaprijed, krenuli unazad

Od početne ideje da će put priključenja Zapadnog Balkana biti relativno lak, Zapadni Balkan je krenuo unazad umjesto unaprijed. Došlo je do rata i kriza koje su se odrazile na strukturu, ekonomiju, živote ljudi, a EU se nije više bavila procesima evrointegracija Zapadnog Balkana, već pokušajima uspostavljanja mira i stabilnosti. Došlo je do promjene cjelokupnog mentaliteta političkog odlučivanja kad je u pitanju taj region.

Ministar spoljnih poslova Srbije, Vuk Jeremić, izjavio je u Briselu kako je pad Berlinskog zida, za Zapadni Balkan predstavljao zapravo propuštenu šansu „koja je vodila u veliku tragediju. Danas, kada se Evropa ponovo nalazi u periodu transformacije, Balkan je odlučan da ne propusti novu priliku i priključi se Evropskoj Uniji što je brže moguće.“

Stvari su se danas, za Zapadni Balkan, pomakle od kriznih devedesetih. I dalje postoje izazovi i problemi, ali u EU-u postoji stav da je bitno uključiti taj region u evropske strukture, kaže Margaras i dodaje: „To je odlučeno. To je uključeno u zvaničnu dokumentaciju EU-a i to se sada ne može promijeniti. Sada je na zemljama Zapadnog Balkana da ispune svoje obaveze kako bi postale punopravne članice EU-a.“

BiH i Srbija dva glavna izazova EU-a

Margaras smatra da danas ne postoji „zid“ između Zapadnog Balkana i Unije, već da su u pitanju samo „jasno precizirani propisi evrointegracija“. “Nevidljivi zidovi“ još se mogu osjetiti među nekadašnjim zemljama bivše Jugoslavije, ali i oni se polako ruše. U Centru za evropske političke studije ističu da se to vidi, između ostalog, u postizanju sporazuma između Slovenije i Hrvatske kada je u pitanju granični spor, ali i u mirnom procesu osamostaljenja Crne Gore od Srbije. Kada su, prema Margasovim riječima, u pitanju „dva glavna izazova za EU na Zapadnom Balkanu - Srbija i BiH“- trend evropeizacije Srbije je u zamahu, a u BiH se još pokušava dođi do neophodnog konsenzusa.

Nevidljivi „Berlinski zidovi“ Zapadnog Balkana ipak padaju. Proces je mukotrpan i dugotrajan, ali se točak istorije ipak kreće. Nadamo se, ovoga puta, u pozitivnom smjeru za Zapadni Balkan.

Autorka: Marina Maksimović

Odg. urednica: Marina Martinović