1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ne nazire se kraj izbjegličke krize

Michael Knigge28. septembar 2015

Svijet, posebno Europa, se suočava s nezapamćenom izbjegličkom krizom. Neophodan je hitan i adekvatan odgovor, smatra Jean-Christophe Dumont iz OECD-a.

https://p.dw.com/p/1GatP
Foto: picture-alliance/dpa/A. Weigel

DW: Šta biste izdvojili iz posljednjeg izvještaja OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) u vezi sa izbjeglicama?

Jean-Christophe Dumont: Bilježimo porast međunarodnih migracija prema zemljama članicama OECD-a (većina zemalja EU, te SAD, Japan, Južna Koreja, Novi Zeland - op. prev.) za nekih šest posto 2014. godine, što je marginalan broj u poređenju sa trenutnom izbjegličkom krizom u Europi.

Zanimljivo je da je većinu izbjegličkog vala primila Njemačka, što dalje uvjetuje i kretanja u Europskoj uniji.

Prema vašem izvještaju, EU trenutno prima više izbjeglica, koje u njoj namjeravaju i ostati, nego što je to slučaj sa Sjedinjenim Američkim Državama. Dok je Amerika uvijek slovila za zemlju imigranata, EU nema takvu historiju. Da li je EU spremna za takvu ulogu?

Očito je da je EU prihvatila mnogo izbjeglica u prošlosti, ali nije utemeljena na migracijama, kao što je to bilo u SAD. Amerika je velika zemlja i godišnje prima oko milion novih doseljenika.

Jean-Christophe Dumont
Jean-Christophe Dumont, OECDFoto: OECD

EU je na to, do neke mjere, spremna. Ona ima vrlo aktivne integracijske programe, ali se još uvijek susreće sa teškoćama u vezi sa uvjetima na tržištu rada u mnogim zemljama EU, što svakako otežava proces integracije. To nije slučaj u Njemačkoj, čija se privreda najdinamičnije razvija i koja prima najviše izbjeglica. Oko pola miliona ljudi "slilo" se 2014. godine u Njemačku, u kojoj namjeravaju i ostati.

Kakva su vaša predviđanja, kakav će biti dalji trend migracija u Njemačkoj?

Mislim da je porast broja pridošlica u Njemačkoj donekle uvjetovan i demografskim promjenama, dosta dobrom ekonomskom situacijom, ali i potrebom za kvalificiranom radnom snagom. Situacija će sigurno takva i ostati. Osim toga, u Njemačkoj se i iduće godine može očekivati 200.000 do 300.000 izbjeglica. To će biti veliki izazov, budući da je teže integrirati izbjeglice nego integrirati one koji su došli u Njemačku u potrazi za poslom. To košta i za to treba vremena, ali, imajući u vidu da njemačka populacija stari jako brzo, došljaci će svakako doprinijeti njemačkoj privredi.

Tvrdite da je globalna migrantska strategija neophodna kako bi se moglo nositi s trenutnom situacijom, ali i sa migracijama u budućnosti. S različitim reakcijama na trenutnu krizu, čak i unutar same EU, da li je realno očekivati globalnu migracionu politiku?

Mi uglavnom govorimo o globalnoj politici u smislu odgovora na trenutnu krizu. Istina je da ne postoji zemlja koja sama može riješiti tu krizu. Ne može to čak ni Njemačka, najveća i najdinamičnija zemlja EU. Možda čak ni Europa nije u stanju da odgovori na ovu krizu sama. Stoga je neophodno da sa ovim velikim prilivom izbjeglica, koje traže utočište u Europi, postoji koordiniran i globalni pristup na nivou EU i šire.

No, suradnja se može uspostaviti i u drugim oblastima migracione politike, kao što je priznavanje stranih kvalifikacija. To je oblast u kojoj države mogu raditi zajedno, dijeliti iskustva u vezi s integracijom izbjeglica, te graditi zajedničke standarde u smislu priznanja kvalifikacija. Očito treba uzeti u obzir jedinstvenosti i specifičnosti svake zemlje, te imati u vidu da su migracije jako vezane za geografske, historijske i ekonomske faktore. To znači da nema jedinstvenog odgovora za sve. Ipak, više suradnje na međunarodnom nivou svakako može pomoći u rješavanju nekih od najvećih izazova koje migracija donosi.

U izvještaju se trenutna izbjeglička kriza opisuje kao "nezapamćena". Može li se očekivati da će broj izbjeglica početi opadati nakon ovog udarnog vala?

Procjenjujemo da će u 2015. godini azil zatražiti više od milion ljudi. Tako nešto je nezapamćeno do sada, jer se radi o ciframa sa kojima se nismo susreli u novijoj historiji.

Jedna od karakteristika ove krize, što bitno otežava i njeno rješavanje, je to što se ne nazire kraj procesa. Niko ne zna kada će se stanje u Libiji stabilizirati ili kada će u Siriji opet zavladati mir. Eto, zato je teško nazrijeti kraj krize. Sve to dodatno otežava situaciju, ali je sigurno da zemlje EU i šire, moraju reagirati hitno.

Jean-Christophe Dumont je predsjednik Odjela za međunarodne migracije pri OECD-u.