Napad na stabilnost Njemačke

Alternativa za Njemačku (AfD) je prva znala: „Ovo su Merkelini mrtvi" – plasirali su u javnost nekrunisani majstori jednostavnih mudrosti. Očigledno da je to pravi ton u cilju mobilisanja prostih duša – dok se mnoge žrtve još bore za život. Nije da se sa takvim bezobrazlukom nije računalo – naprotiv. Krizne situacije, ljudske katastrofe, obično su povod za zahtjeve za političkim korekcijama i za uzajamno optuživanje. U tom smislu nema iznenađenja.

Mirna zemlja postaje nervozna

Ali napad u Berlinu je prekretnica. Njemačko društvo, koje je godinama bilo i više nego zadovoljno sobom, veoma je nervozno. Angela Merkel među stanovništvom važi za mudrog garanta stabilnosti u vremenima brojnih kriza, ali i za krivca zbog polarizacije društva. U odnosu prema izbjeglicama, kultura dobrodošlice i privremeni gubitak kontrole njemačkih službi prepliću se toliko, da mnogi više ne znaju da li je kancelarkino „Uspjećemo!" bilo dobro ili ne. Samo da li je napadač u Berlinu zaista bio izbjeglica?

Jedno je sigurno: bio je to napad. Napad koji nosi simboličan potpis. Onaj ko smrt i užas donosi u Berlin, na božićni vašar, taj zna šta želi da postigne. Islamistički terorizam je Njemačku, zemlju koja je u svijetu još uvijek poznata kao pošten posrednik sa umjerenom spoljnom politikom, pozicionirao u prve neprijateljske redove.

Konkretan strah od terora

Napada takvih dimenzija u Njemačkoj nije bilo još od atentata na minhenskom Oktoberfestu 1980. godine. Mjesto i vrijeme napada nose sljedeći potpis: napadač je udario u srcu Berlina, u evropskom centru moći, na božićnom vašaru, koji jeste komercijalan, ali ipak tradicionalno mjesto hrišćanskog rituala. Najkasnije sada, više apstraktan strah od terora, u Njemačkoj je postao konkretan.

Počinju da se javljaju stvarni i samoproklamovani političari za bezbjednost. Oduvijek se računalo s time da će Bundesver ponovo biti uključen u igru: uvijek pod motom „valja pokušati" – jer ko još zna da Bundesver, prema Ustavu, ne smije da bude angažovan na unutrašnjem planu. Mnogo gore su sada sve žešće diskusije o vezama između priliva izbjeglica i potencijalne opasnosti od terorizma. Ukoliko to uopšte postoji.

Svojim zahtjevom da se redefiniše izbjeglička i bezbjednosna politika šef bavarske Hrišćansko-socijalne unije (CSU) Horst Zehofer, ponovo je otvorio pitanje koje je Angela Merkel tek prije nekoliko sedmica mogla da zatvori. Sigurno da ljudi sada s pravom traže veću bezbjednost, ali napadi kamionom u Nici, a sada i u Berlinu, pokazuju da jedan jedini čovjek i vozilo teško 40 tona, mogu da budu oružje za masovno ubijanje – čak i da ni jedan izbjeglica nije došao u zemlju.

Da li će kancelarka uspjeti?

Nije potrebno biti pristalica AfD-a kako bi se konstatovalo da je njemačka pravna država pretrpjela teške povrede. Populistima to olakšava širenje straha: najprije nekontrolisan priliv stotina hiljada izbjeglica od ljeta 2015. godine, potom izgredi tokom novogodišnje noći u Kelnu, a sada i mrtvi u Berlinu. Iz perspektive građana, to je znak da je država zakazala – čak i ako je iluzija vjerovati da politika može da kontroliše sve nepredvidljivo.

Nešto se mijenja – politički prioriteti će se promijeniti. Savezna vlada ponovo ima glavni zadatak. Angela Merkel zna šta je čeka. Predizborna tema će se zvati unutrašnja bezbjednost. Kako birači u gomilama ne bi prešli na desnu stranu, ona mora da vrati povjerenje u državu koja štiti svoje građane. Ukoliko to ne bude uspjela, biće to trijumf napadača: posijan razdor i destabilizacija konsenzusa jednog demokratskog društva.