141010 Welt Ernährung
16. oktobar 2010“Samo od oktobra 2008. do juna 2009. godine, inostrane firme su zakupile 46,6 miliona hektara zemlje - od čega 70 odsto u Africi. Države poput Sudana, Mozambika, Konga, Kenije, ali i Sijera Leonea dosta jeftino prodaju zemlju”, kaže Karolin Kalenijus (Carolin Callenisu) iz organizacije “Hljeb za svijet”
Bogate države i koncerni su i ranije investirali u zemljište, ali to sada čine na veliko. Poslije finansijske krize, očigledno se isplati investirati u poljoprivredu. „Koncerni očekuju visoku dobit“, kaže Kalenijusova i dodaje da je utrka oko zemlje počela. “Međutim, ne sade se više kao nekada - pamuk, kafa, kakao. Na najkvalitetnijoj zemlji za potrebe izvoza sade se pirinač, kukuruz, ali i biljke za dobijanje bio-goriva”.
Koga briga za siromašnim
Sve se to dešava pred očima onih koji već sada gladuju i koji zavise od uvoza hrane. To su seljaci, ribari i domoroci. Njima je oduzeta najvažnija baza za proizvodnju – zemlja. Zato organizacija “Hljeb za svijet” zahtjeva da se takvo poklanjanje zemlje odvija u skladu sa potrebama najsiromašnijih jer sađenje i trgovina podliježu strogim ekološkim, ali i socijalnim kriterijima.
U Sijera Leoneu trenutno se vode pregovori o zakupu 1,5 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta. Jedan švajcarski koncern za proizvodnju bio energije želi da na 58.000 hektara zasadi šećernu trsku i manioku za proizvodnju etanola. To bi dovelo u pitanje siguran pristup hrani za 17.000 ljudi.
Stručnjak za poljoprivredu Roman Here (Roman Herre) iz organizacije za zaštitu ljudskih prava FIAN kaže: “Skoro kod svih investicija, pojam razvoj je nešto o čemu se rado govori, ali u stvarnosti, na licu mjesta skoro da nema novih radnih mjesta. Naprotiv, uništene su brojna sredstva za život, a obećana infrastruktura, koja je u većini slučajeva infrastruktura namijenjena izvozu, nije nešto što je potrebno mještanima na licu mjesta”. Roman Here smatra da 43 od 53 zemlje u Africi uvozi hranu.
Autor: Sabine Ripperger/Ivana Ivanović
Odgovorni urednik: Mehmed Smajić