Muktada al-Sadr i "pobuna" Iračana

"Doći ćemo opet!", prijetili su demonstranti kada su se u ponedjeljak (2.5.2016.) povukli iz vladine četvrti, strogo čuvane "zelene zone" u centru Bagdada. Na početku su ovi ljudi bili nezadovoljni zbog loše snabdjevenosti strujom i vodom, ali sada već traže političke reforme, reorganizaciju vlade i borbu protiv korupcije. Okupljanje demonstranata svakog petka pokrenuli su oni koji se bave kulturom, potom su im se priključili politički aktivisti, da bi na kraju na čelo pokreta stao šiitski propovjednik Muktada al-Sadr. On je svojim govorima i doveo situaciju do usijanja, što je proteklog vikenda rezultiralo upadom demonstranata u "zelenu zonu" i u zgradu parlamenta.

Za Muktadu al-Sadra ovakav razvoj događaja je sigurno zadovoljavajući. Nikada ranije nije imao toliki uticaj na politička zbivanja u Iraku.

Prije deset godina je ovaj 42-godišnjak važio za bijesnog pobunjenika, radikalnu osobu spremna na nasilje. Njegove pristalice su išle ulicama Bagdada, kidnapovale i masakrirale sunite, terorisale čitave četvrti i tako isporovocirale podjelu grada na četvrti sa šiitima i sunitima, koja se uglavnom održala do danas. Izbijanje skoro trogodišnjeg građanskog rata može se u dobroj mjeri pripisati takozvanoj Mahdi armiji, miliciji pod kontrolom el-Sadra koja je imala oko 50.000 boraca. Oni su formirali "odrede smrti", odgovorne za smrt brojnih ljudi koji su imali veze sa režimom bivšeg predsjednika Sadama Huseina. Al-Sadr je tako sproveo krvavu osvetu za ubistvo njegovog oca Mohameda Sadika el-Sadra, uglednog šiitskog ajatolaha. On je bio žrtva Sadamovih vojnika. Bagdadska četvrt Sadam-City tako je preimenovana u Sadr-City.

Iznenadni obrti u životu el-Sadra

Ni Amerikanci nisu bili pošteđeni. Pripadnici njegove paravojske su postavili više od 6.000 bombi čiji cilj su bili američki vojnici. Kada je američka uprava izdala nalog za hapšenje "šiitskog teroriste", on je pobjegao u Iran. Njegov biro je izdao saopštenje da je otišao "kako bi se posvetio studiranju religije". Nakon povlačenja američkih vojnika iz Iraka, on se 2012. vraća u Bagdad, priređujući veliko iznenađenje zajedničkom molitvom sa sunitskim imamom u jednoj sunitskoj džamiji. Ovo je trebalo da bude simbolična gesta pomirenja između dvije religijske struje u islamu i početak niza obrata Muktade el-Sadra.

I dok su njegove pristalice tada već zauzele važne pozicije u vladi premijera Nurija al-Malikija, al-Sadr se na veliko iznenađenje stavlja na stranu demonstranata sunita. Oni su se protivili vladi al-Malikija i tražili više uticaja i prava u suodlučivanju u Iraku, u kojem su u međuvremenu šiiti vodili glavnu riječ. Svojoj armiji Mahdi naređuje da položi oružje i najavio je da će se povući iz politike. Sa usponom takozvane "Islamske države", ovaj imam s crnim turbanom i sijedom bradom Mahdi armiju proglašava "brigadama mira".

Vrijeme demagoga

O povlačenju iz politike više nema ni govora. Na demonstracijama u Bagdadu 26. februara otvoreno kritikuje novog premijera Haidera al-Abadija. "Nakon ovog skupa premijer mora da djeluje", tražio je al-Sadr pred okupljenom masom. Bila je to demonstracija njegove neskrivene političke ambicije. .

"Danas stojimo pred kapijama "zelene zone", a sutra ćemo biti u njoj", najavljivao je. "Ne - lopovima koji tamo sjede, da - reformama", riječi su koje su izazvale oduševljenje. Dva mjeseca kasnije riječi su slijedile djela i masa ljudi je zauzela "zelenu zonu". Irak još uvijek nema novu vladu. Ovo je pravo vrijeme za demagoge: narod je bijesan zbog korupcije, rat protiv terora odnosi ljudske živote i ogromna sredstva koja su pri kraju, cijena nafte je radikalno pala i privreda je na koljenima.

Šta je potrebno Iraku: Političar ili propovjednik?

Irak se danas bori s ogromnim problemima poput borbe protiv IS-a i za očuvanje jedinstva zemlje. Na čelu zemlje je neefikasna politička garnitura koja energiju troši na interne obračune. Muktada el-Sadr shvata ovu situaciju. Međutim, neki se plaše da bi on tu situaciju mogao beskrupulozno da zloupotrijebi u svoju korist. "Čini se da stvari ne bi bile ništa bolje ni da je on na vlasti", kaže jedna demonstrantkinja koja je bila među onima koji su protestovali i dodaje: "Klerik umjesto političara? Da li je to rješenje? Bojim se za budućnost moje zemlje."