Most podjela u Mitrovici

Ovo nije običan most – most na Ibru u podijeljenoj Mitrovici. Umjesto da povezuje, on još uvijek deli četiri opštine u kojima većinsko stanovništvo čine Srbi (Sjeverna Mitrovica, Zvečan, Zubin Potok i Leposavić, sa oko 40.000 Srba) od ostatka zemlje. Most više puta dnevno prelijeće helikopter KFOR-a. Sa obje strane mosta su snage bezbijednosti: kosovska policija na južnoj strani i međunarodni KFOR – na sjevernoj. „Na sjevernoj strani mosta počinje Srbija", kaže jedan Albanac koji preporučuje „oprez".

Od rata na Kosovu 1999, ovaj most je simbol podjele između Srba na sjeveru i Albanaca u preostalom dijelu zemlje. No, i tu se nešto radi. U martu 2013. bivši premijeri Srbije i Kosova, Ivica Dačić i Hašim Tači, su u Briselu potpisali Sporazum o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. Nekoliko mjeseci kasnije, i na sjeveru zemlje su održani prvi lokalni izbori po kosovskim zakonima. A u avgustu 2013, Priština i Beograd su dogovorili otvaranje mosta. Trenutno most izgleda kao pravo gradilište i može da se pređe samo pješice. No, svima je najvažnije to što na čitavom sjeveru Kosova već dugo više nema oružanih incidenata.

Integrisani policajci

„Situacija je mirna i pod kontrolom", kaže za DW, Željko Bojić, regionalni komandant kosovske policije na sjeveru zemlje. Već mjesecima, tu nije bilo međuetničkih incidenata, ako se izuzmu dogovorene tuče između srpskih i albanskih fudbalskih huligana. U Briselu su do sada postignuta 33 dogovora o tehničkim pitanjima između Srbije i Kosova. Implementacija vrlo sporo napreduje, jer svaka strana pokušava da sprovede u djelo samo one dijelove sporazuma koji njoj odgovaraju. Jedan od dogovora koji su uspješno sprovedeni u djelo jeste integracija Srba u kosovsku policiju. Trenutno je više od 280 srpskih policajaca iz takozvanih „srpskih paralelnih struktura" integrisano u zajedničku policiju. „To je išlo bez problema, a ni sa integrisanim srpskim policajcima nemamo nikakve probleme", kaže Besim Hoti, zamjenik komandanta regionalne policije.

I pored toga, proces integracije Srba u kosovske institucije je još na početku. Tako, na primjer, sve ljekare i nastavnike još uvijek plaća Srbija. Postoje i velike političke razlike, jer Srbija još uvijek smatra Kosovo dijelom Srbije. Kosovo se 2008. proglasilo nezavisnim, i tu nezavisnost je priznalo 112 zemalja. Među njima nema Srbije, Rusije, Kine, ali ni Španije ni Grčke.

Drugi svijet

U sjevernom dijelu Mitrovice čovjek nema osjećaj da se nalazi na Kosovu. Sa izuzetkom policijskih uniformi, ne vide se nikakvi kosovski državni simboli. Svuda su samo manje i veće srpske zastave, srpski spomenici, izborni plakati srpskog premijera Aleksandra Vučića i ogromne slike novog američkog predsjednika Donalda Trampa. „Čestitamo!", „Srbi su ga podržali". „Albanci su bili za Hilari Klinton" – to su samo neki od natpisa na velikim plakatima.

Ovdašnji Srbi se nadaju da će novi predsjednik SAD Donald Tramp vratiti Srbima Kosovo. Nekoliko nedjelja poslije izbora, nastupa otrežnjenje. „Pa to je smješno, Tramp ima sasvim druge probleme. Njega mi ne zanimamo", kaže jedan stariji gospodin pred restoranom Beli dvor. Ljudi su ovdje zainteresovani za politiku i istoriju. „Iz koje si ti ono beše stanice?" „Dojče vele." „A, da, Nijemci su nas 1999. bombardovali, ali Vučić se zna sa Angelom Merkel."

Preko mosta - u kupovinu

U sjevernom dijelu Mitrovice se ponekad čuje i albanski jezik. Ima Albanaca koji dolaze ovamo u kupovinu. Ovdje se plaća dinarima. Pred radnjom u glavnoj ulici može se čuti poznata riječ iz 90-ih godina, kada je u bivšoj Jugoslaviji vladala najviša stopa inflacije na svijetu: „Devize, devize!" Trgovci devizama na crnom tržištu mijenjaju eure u dinare, razumije se, ispod cijene.

Cijene su ovdje zaista manje nego južno od mosta. Trgovina između Kosova i Srbije nikada nije prestajala – pa ni za vrijeme rata ili u fazi najžešćih sukoba poslije njega.

„Kosovo je važno tržište za Srbiju. Ovdje možeš naći sve moguće proizvode iz Srbije", kaže Safet Grdžaliju, predsjedavajući Kosovske trgovinske komore. Kosovo iz Srbije uvozi robu u vrijednosti koja premašuje 360 miliona eura godišnje. A u nju izvozi robu u vrijednosti od samo šest miliona.

Kad zađe sunce, nema šetanja

Administrativna granica između Srbije i Kosova nalazi se na oko 40 kilometara od mosta u Mitrovici. Na ulicama je mnogo automobila bez registarskih tablica. Na putu nema srpskih barikada, kakve su u prošlosti mogle da se vide više puta. Ali, stiče se utisak da bi putevi za najkraće vrijeme mogli ponovo da budu blokirani. U prošlosti je to dovodilo do nasilja. 19. septembra 2013. ovdje je ubijen litvanski vojnik Audrijus Senavičijus. Počinioci nisu uhvaćeni.

Na granici sve funkcioniše kao što i treba. Kosovski i srpski policajci i graničari „dobro sarađuju", kaže jedan policajac. „Ovdje nema šverca", dodaje. Doduše ako se „ode nekoliko stotina metara dalje od graničnog prelaza", na „alternativnim putevima" se vidi drugačija slika. Tu se, kaže, noću kamionima i automobilima švercuje raznovrsna roba. Ali, tamo je bolje ne čekati mrak, preporučuje ovaj policajac.

Ne samo na granici, već i u samoj Mitrovici, sa postupnim gubljenjem dnevne svjetlosti, i ulice se prazne. Na mostu preko Ibra, uveče više gotovo niko ne može da se vidi. Dvije Albanke se, sa punim kesama i brzim korakom, kreću sa sjevernog ka južnom kraju mosta. „Noću se bojimo, idemo odmah kući. Što je sigurno – sigurno je", kaže jedna od njih.