„Moramo da shvatimo da smo ugroženi kao vrsta“

„The heat is on", u slobodnom prevodu „Biće vrelo“. Tako glasi naslov novog izvještaja Programa UN za životnu sredinu (UNEP) u kojem se analiziraju ciljevi koje je 120 država postavilo sebi u okviru Pariskog sporazuma o klimi.

Zaključci izvještaja su poražavajući. Čak i ako potpisnice sporazuma urade sve što su zvanično naumile, emisija štetnih gasova bi se do 2030. godine smanjila za svega 7,5 odsto.

- pročitajte još:Postaje li „klimatski neutralno“ prazna floskula?

To je predaleko od planiranih 55 procenata, koliko je, prema procjenama stručnjaka, potrebno da se globalno zagrijavanje ograniči na 1,5 stepeni Celzijusa u poređenju sa 1900. godinom. Da bi se rast temperature zadržao na dva stepena, potrebno je smanjiti emisije za trideset odsto.

„Da budemo načisto: imamo osam godina da napravimo planove, donesemo i sprovedemo mjere i dostignemo smanjenje emisija – sat nam glasno otkucava“, kaže Inger Andersen, izvršna direktorka UNEP.

Ako države ostanu pri sadašnjim planovima, onda će globalno zagrijavanje ići na 2,7 stepeni Celzijusa. „To bi za posljedicu imalo katastrofalne promjene klime sa kojima više ne bismo mogli da izađemo na kraj – to se po svaku cijenu mora izbjeći“, kaže za DW Niklas Hene, profesor zaštite klime na Univerzitetu u holandskom Vageningenu.

Više CO2 u atmosferi nego ikad

Prema izvještaju UNEP, razočaravajuće je što se skoro uopšte nije vodilo računa o klimi prilikom podsticaja za privredu tokom oporavka od posljedica pandemije. Manje od petine investicija su doprinosile smanjenju emisije štetnih gasova.

Doduše, pandemija i zastoj globalne ekonomije doprinijeli su smanjenju novih emisija za 5,4 odsto. Ipak je koncentracija štetnih gasova u atmosferi dostigla novu rekordnu vrijednost, kako je nedavno potvrdila Svjetska organizacija za meteorologiju.

„Koncentracija ugljen-dioskida u atmosferi veća je nego ikad u protekla dva miliona godina“, piše u izvještaju UNEP.

Šansa da se zagrijavanje planete zadrži na 2,2 stepena postoji zahvaljujući takozvanim „nula neto“ ciljevima koje su sebi postavili Evropska unija, Sjedinjene Države, Japan, Kina i druge zemlje u okviru Pariskog dogovora.

„Nula neto“ znači da se emisije koje uzrokuje čovjek kompenzuju vještačkim ili prirodnim tresetištima i šumama, koje pak vezuju ugljen-dioksid. UNEP kritikuje što mnoge države planiraju ovakvo ravnanje bilansa na nulu tek poslije 2030. godine.

„S time ne smije da se krene za pet godina ili za tri – moramo odmah da počnemo“, zahtijeva Andersen.

I jedan stepen se osjeća

Kako kaže profesor Hene, svijet neće biti lijepo mjesto ni ako zagrijavanje stane na dva stepena u odnosu na 1900. godinu. „Sada smo na jednom stepenu više, a svuda na svijetu vidimo suše, odumiranje šuma, poplave kao u dolini rijeke Ar, požare... Dva stepena bi, uprošćeno rečeno, značilo dvostruko više ekstremnih vremenskih fenomena."

UNEP još jednu šansu vidi u suzbijanju metana koji nastaje pri proizvodnji fosilnih goriva, truljenjem organskog otpada, preradom otpadnih voda i u poljoprivredi, posebno stočarstvu i sadnji pirinča. Metan u atmosferi se razgrađuje za dvanaest godina, ali je u tom kratkom životnom vijeku višestruko štetniji nego ugljen-dioksid.

Autori izvještaja UN pišu da bi dobre mjere mogle da budu i trgovina CO2 sertifikatima i uplate na račun siromašnijih zemalja kojima je teže da se odreknu prljave tehnologije. „Toliko kasnimo sa zaštitom klime da industrijske zemlje, uz napore kod kuće, po svaku cijenu moraju da pomognu zemljama u razvoju da što prije smanje emisije. Zaostatak je toliki da nijedna država ne smije da se opusti“, kaže Niklas Hene.

„Ne treba da očajavamo“, kaže šefica UNEP Andersen. „Ali svet mora da se probudi i shvati da nam kao vrsti prijeti opasnost. Moramo da djelujemo odlučno. Moramo da djelujemo brzo. I moramo to odmah.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu