Mladi u Srbiji protiv evrointegracija

Istraživanje koje je nedavno sproveo Institut za evropske poslove dalo je zanimljive rezultate. Mladi između 18 i 29 godina su se u ovom istraživanju pokazali kao evroskeptičniji i konzervativniji od svojih roditelja. Mladi već duže vremena pokazuju otpor prema evropskim integracijama, i to se najčešće tumači neobavještenošću. Međutim, vidljivo je da mladi primjećuju da u zemljama Evropske unije postoji bolji život i standard građana, ali i pored toga žele i takozvani ruski model života. A na pitanje koje države vide kao neprijatelje Srbije ispitanici navode Hrvatsku, SAD i Albaniju, dok kao najveće prijatelje Srbije ističu Rusiju, Grčku i Kinu. Članstvo Srbije u NATO-u ne podržava 82 odsto ispitanika.

Pogrešne poruke

Projektni koordinator Instituta za evropske poslove Tibor Moldvai za DW kaže da se protivljenje mladih evroatlantskim integracijama najŠepebolje može vidjeti na pitanju koga više podržavate u sukobu Britanija-Njemačka unutar EU. „Mladi se tu više opredjeljuju za Britaniju, i sve konsekvence koje izlazak iz EU nosi, dok se stariji više opredjeljuju za Njemačku. Takođe, na pitanje ukoliko Britanije izađe iz EU, da li bi Srbija trebalo da prekine evrointegracije, preko 50 odsto mladih smatra da bi trebalo, dok su stariji za nastavak evrointegracija i članstvo u EU.“

Rezultati ovog istraživanja jesu izvjesno iznenađenje jer se uglavnom vjeruje da su stariji građani Srbije konzervativniji. Međutim, kada vidimo kako su mladi odrastali i u kakvom okruženju, to možda i nije toliko iznenađujuće, ističe Tibor Moldvai. „Mladi se prije svega informišu iz tri izvora: porodica, mediji i škola. A sva ta tri izvora su zakazala tokom proteklih godina.“ Poseban problem je, smatra ovaj politikolog, internet: „Imate vršnjake koji naginju desničarskim stavovima, zatim se putem interneta dijele takvi tekstovi bez zalaženja u dublju analizu pročitanog. A obrazovni sistem sa druge strane ne podržava kritičko mišljenje. Danas svako može da otvori neki portal, imate društvene mreže, i mladi su tu zapravo najviše i prisutni, a tu zaista možete naći sve i svašta.“

Potiskivanje i jednostrano tumačenje ne tako slavne bliže prošlosti je jedan od glavnih razloga što su mladi postali konzervativni, ocjenjuje za DW Milan Antonijević, direktor Komiteta pravnika za ljudska prava. „Za njih su mnogo prijemčivije poruke koje govore da svijet nije pravedan i da je rješenje u nacionalizmu i radikalizmu. Možda je i naša greška u tome što nismo dovoljno adekvatno objasnili šta EU pruža. Tu je i dodatni problem što mladi nemaju mnogo prilike da putuju, i da se na taj način uvjere u dostignuća na polju ljudskih prava, ekonomije, a tu EU svakako nudi bolje odgovore od sistema koje mladi vide kao alternativu.“

Za Šešelja i Radulovića

Istraživanja u Srbiji pokazuju i da su mladi zapravo glavni glasači i simpatizeri političkih opcija poput Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislava Šešelja i drugih nacionalističkih opcija. Tibor Moldvai tome dodaje da mladi između 18 i 29 godina mahom glasaju ili za radikale ili za Sašu Radulovića. „A to su dva prilično suprotna pola političkog spektra u Srbiji“, kaže Moldvai. „Sa jedne strane im je privlačna ideologija desnih partija jer mladi su skloni da su protiv svake vlasti, da nastupaju hejterski; i kada imate prikaz EU u medijima kao nečega što stalno ucjenjuje, ili vas stavlja pred izbor ili ste sa nama ili niste, onda se mladi radikalno okreću od toga ne razmišljajući o posljedicama.“

Milan Antonijević ne misli da su porodica, škola ili društvene mreže glavni krivci. „Smatram da je najveća odgovornost na onima koji vode državu. Kakve poruke oni šalju? Ako pogledamo odnos prema prošlosti u regionu, vidjećemo da tu na vrhu još uvijek vlada iskrivljena slika stvarnosti na svim stranama.“ Antonijević skreće pažnju i na negativan uticaj vjerskih zajednica na mlade, ali i na javno mnjenje u cjelini. „Njihove aktivnosti nisu u skladu ni sa vjerskim učenjima, niti sa interesima mladih ljudi. U suštini, vjera se zloupotrebljava zarad političkih ciljeva.“

Naravoučenije ovog istraživanja je da se mora uložiti mnogo truda jer, kako odmiče proces evropskih integracija, skepsa postaje sve veća, kaže Tibor Moldvai. „Umjesto objašnjavanja šta su prednosti EU, mi smo prepušteni trivijalnostima. Pričamo da nećemo moći da pečemo rakiju kada uđemo u EU ili da će krastavci morati da imaju određeni oblik, što je često i netačno.“