20 najgorih kriza

Međunarodni komitet spasa (IRC) je veoma stara humanitarna organizacija. Osnovan je u SAD 1933. godine na prijedlog jevrejskog izbjeglice Alberta Ajnštajna da spasava ljude od nacističkog režima u Njemačkoj. Danas je IRC posvećen pomaganju onima kojima je pomoć potrebna  u kriznim područjima širom svijeta. I svake godine sastavlja takozvanu listu za posmatranje hitnih slučajeva - 20 posebno ugroženih zemalja. Takođe se ispituju faktori poput ekonomske otpornosti, intenziteta sukoba, prirodnih katastrofa i protjerivanja.

Krizne države su, ovim redom: Somalija, Etiopija, Avganistan, Demokratska Republika Kongo, Jemen, Sirija, Južni Sudan, Burkina Faso, Haiti i Ukrajina. Centralnoafrička Republika, Čad, Liban, Mali, Mjanmar, Niger, Nigerija, Pakistan, Sudan i Venecuela nalaze se od jedanaestog do 20. mjesta.

Sve veći finansijski jaz međunarodne pomoći

Međutim, kako naglašava IRC, izbor zemalja se ne vrši po težini postojećih kriza, već na osnovu „rizika od pogoršanja", odnosno predviđanju budućih dešavanja i s nadom da se katastrofe mogu pravovremeno otkloniti.

„Najvažnija poruka ove godine je", rekao je Džordž Redings iz IRC-a za DW, „da se krize pogoršavaju i ubrzavaju, ali i da možemo da uradimo nešto po tom pitanju".

Lista za posmatranje hitnih slučajeva pokazuje rekordne nivoe potreba za humanitarnom pomoći u 2022. i predviđa ozbiljne opasnosti za 2023. godinu. Dugoročni razvoj događaja takođe zabrinjava. Prema ICR-u, pomoć je u 2014. bila potrebna za 81 milion ljudi širom svijeta. Danas je ta brojka porasla na čitavih 339 miliona. A 90 odsto njih živi u zemljama koje su na listi za posmatranje hitnih slučajeva. Istovremeno, finansijski jaz međunarodne pomoći stalno raste posljednjih godina. Potrebe rastu a donira se manje.

Izvještaj takođe ukazuje na rastuću nejednakost: „Dok oružani sukobi, klimatske promjene i ekonomski haos uvlače sve veću manjinu svjetskog stanovništva sve dublje u krizu,  ekonomski razvoj u drugim dijelovima izvlači rekordan broj ljudi iz siromaštva."

Najveći pokretač krize: oružani sukobi

Organizacija identifikuje oružane sukobe, klimatske promjene i ekonomska previranja kao tri najvažnija pokretača krize. U skoro svim navedenim zemljama krize postoje već duže vrijeme, ali ovi faktori ih pogoršavaju ili pak utiču na pokretanje novih kriza.

Nasilni sukobi su razlog 80 odsto humanitarnih potreba. A civili su oni koji najčešće trpe. Bez izuzetka, svih 20 zemalja sa liste posmatranja pate od oružanih sukoba. Klimatske promjene pogoršavaju humanitarne vanredne situacije u mnogim posebno ugroženim zemljama. A ekonomski haos pogoršava siromaštvo.

Somalija: Suša, sukobi i visoke cijene žitarica

Ovdje smo odabrali tri primjera zemalja sa tri kontinenta:

Somalija je na vrhu liste. Katastrofalna kriza sa hranom u toj zemlji nastala je usljed spajanja godina suše i decenija sukoba. Tome se dodaje i zavisnost Somalije od novog kriznog regiona. „Naime, prije rata u Ukrajini, Somalija je 90 odsto žitarica uvozila iz Rusije i Ukrajine", kaže Džordž Redings. „Ove isporuke su sada ozbiljno poremećene a i cijene hrane na svjetskim tržištima su rasle od početka rata. Sve ovo zajedno čini Somaliju najteže pogođenom državom na Zemlji na listi za posmatranje hitnih slučajeva.

Avganistan je prošle godine bio na prvom mjestu. Ovog puta je malo pao na rang listi. Ali, ne zato što su se tamo stvari popravile, već zato što su se na drugim mjestima stvari pogoršale. Stanovništvo u Avganistanu osjeća posljedice ekonomskog kolapsa otkako su talibani preuzeli vlast i otkako su se zapadne trupe povukle. Praktično cjelokupno stanovništvo živi u siromaštvu, a duga, oštra zima je tek počela.

Ukrajina je na listi kao evropska država samo zbog rata. Prema UNHCR-u, rat je izazvao najveću izbjegličku krizu u posljednjih nekoliko decenija. Ruski napadi na civilnu infrastrukturu ostavili su milione ljudi bez struje i vode. Ukrajina je samo u boljoj poziciji zbog bKoliko posvećenost Ukrajini odvlači pažnju od drugih kriza?rze i obimne pomoći iz inostranstva.

Protiv defetizma

Ove godine Međunarodni komitet spasa posebno ispituje takozvane „zaštitne ograde". To znači socijalne institucije i pomoć na lokalnom, nacionalnom ili međunarodnom nivou koje štite ljude u krizi od potpune propasti. Međutim, IRC smatra da su ove „zaštitne ograde" oslabljene u mnogim zemljama. Ali, predsjednik IRC-a Dejvid Miliband u predgovoru izvještaja piše da to „nije neizbježna, već svjesna odluka” i da zapravo tu mora da počne rješavanje krize. „Ako možemo da ponovo izgradimo 'zaštitne ograde‘", rekao je Džordž Redings, „onda možemo početi da ublažavamo humanitarne potrebe širom svijeta".

Komitet navodi pozitivne primjere: prekid vatre u Jemenu uz posredovanje UN-a, „najduži period relativnog mira (...) od početka rata 2014. godine"; izgradnju obalne odbrane u Bangladešu „koja je spasila hiljade života (...)"; i konačno sporazum o žitaricama uz posredovanje UN-a iz avgusta ove godine u ratu u Ukrajini, kako bi mogao da se nastavi izvoz žita iz Ukrajine, posebno u veoma zavisne zemlje Afrike.

Krizama, priznaje se u izvještaju, tu nije kraj. Ali, bar bi se posljedice krize mogle ublažiti. I pokazali su: „Ne smijemo dozvoliti da pobijedi defetizam."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu