Potresna slika traganja za ljubavlju

Merlinka. Jednom mi je u noćnom programu na radiju upravo ona bila gošća. Da. Merlinka. Plavuša. Nije bila posebno lijepa ali šarmantna i luckasta svakako. Ponosna i prkosna. Bila je antiheroj. Izgledalo je kao da se bori protiv getoizacije ali se svojim izborom života na margini društva sama strpala u geto. Geto beogradskih trandži (transvestita) koji su se bavili prostitucijom oko ulice Gavrila Principa pored beogradske željezničke stanice. Pokušavala je da živi drugačije u sredini koja teško prihvata drugačijeg ili drugačiju ili drugačije.

Borila se i u mojoj emisiji za prava prostitutki... za prava LGBT populacije. Nije odgovarala na pitanja već je demonstrirala ono što je htjela. Dohvatila se mikrofona i držala slovo. Pokušavao sam da je smirim i dalje postavljao pitanja, koja bismo dogovorili dok ide muzika, na koja nije odgovarala. Borila se. Za svoja prava. Da živi slobodno. Da prodaje ljubav i da bude ono što jeste.

Rođen u Zagrebu

Vjeran Miladinović Merlinka, rođen je u Zagrebu 1958. Majka ga nakon porođaja ostavlja u domu u koji je i sama bila smještena do porođaja. Otac ga kasnije odvodi u okolinu Prokuplja gdje živi kod babe. U Prokuplju, kasnije živi sa ocem, maćehom i polubratom; završava školu i potom se seli u Beograd, gdje ubrzo počinje da se bavi prostitucijom.

Popularnost mu donosi uloga u Žilnikovom ostvarenju „Marble Ass“ ili Dupe od mramora u kojem igra glavnu ulogu - sebe. Žilnik, provokativan, kontroverzan, zabranjivan u bivšoj Jugoslaviji, ali i u Njemačkoj, dobitnik je Zlatnog medvjeda na Berlinalu 1969. za film Rani radovi, a za Marble Ass Tedi nagrade 1995. Nakon što je Vjeran u njegovm flimu iz 1985. Lijepe žene prolaze kroz grad odigrao epizodnu ulogu susreću se slučajno nekoliko godina kasnije u ulici Gavrila Principa na Vjeranovom "radnom mjestu" u jeku rata u BiH i u Hrvatskoj. Tada mu je Merlinka rekla, pričao je Žilnik na prošlogodišnjem festivalu, "Želimire vidiš kakva je situacija. Mi smo se nekada plašili da izađemo, jer su nas svi proglašavali ludacima i otkačenima a danas se ta naša otkačenost i ne primjećuje." Žilnik tada provodi nekoliko dana sa Vjeranom gdje doživljava život beogradskih transvestita koji se bave prostitucijom što ga fascinira i dolazi na ideju da snimi "Marble Ass". Nakon toga je Vjeran Miladinović Merlinka lansiran u zvijezde. "Nije se skidao s televizije", kazao je lani Žilnik. Vjeran Miladinović Merlinka je objavio i svoju autobiografiju naziva „Terezin sin“.

Vjeran - parče razbijenog ogledala

Nekoliko dana prije ubistva rekao je da se više neće baviti prostitucijom. Merlinka je ubijena 2003. godine - zadavljena. Vjeran je potom udaran zidarskim čekićem. Tijelo je pronađeno u jednom kanalu u fazi raspadanja. Optuženi za njegovo ubistvo oslobođeni su usljed nedostatka dokaza. Za njeno ubistvo do sada niko nije odgovarao.

Reditelj predstave „Merlinkina ispovest“, koja je svoju premijeru imala prije tačno godinu dana 30. januara 2014. u beogradskom Domu omladine, urađena po njenoj autobiografiji „Terezin sin“, o razlogu zbog kojeg se bavio Vjeranom Miladinovićem Merlinkom je rekao: "Nikada ga nisam doživljavao kao nekog narodnog heroja LGBT populacije. Takođe me nikada posebno nije uveseljavala njegova scenska persona kroz koju je on tražio prihvatanje, potvrdu da to čime se bavi nije pogrešno i nije za osudu. Vjeran je meni fascinantan iz sasvim drugih razloga. Čitajući dramatizaciju (dramatizaciju je uradio Miladin Ševarlić prim. aut.) njegove autobiografije imao sam utisak da je Vjeran poput parčeta nekog razbijenog ogledala. U tom parčetu, koje je zauvijek izgubilo mogućnost da pruži jasan i cjelovit odraz, ogleda se raspad jednog karaktera, jedne porodice i jednog društva“, kazao je jednom prilikom Bodroža.

"Zaslužuje da se njime bavi umjetnost"

„Vjeran je potresna slika traganja za ljubavlju na pogrešnim mjestima, on otjelotvoruje tragične sudbine svih onih osoba koje su imale potencijala, darova, mentalnih i svih drugih sposobnosti da žive ispunjeniji i srećniji život ali se to ipak nije desilo. Kod Vjerana mi je posebno potresna čežnja za ljubavlju koja isijava iz svake njegove rečenice, iz svake njegove misli, bila ona ispovjedna, bila ona obraćanje Bogu ili pak ispunjena gomilom psovki kojima je želio da šokira i privlači pažnju. Biće koje je toliko čeznulo za ljubavlju, duboko, do same svoje srži, i u toj čežnji koja se nikada nije ostvarila tragično sagorjelo, zaslužuje da se njime bavi umjetnost, postavljajući svoja vječna pitanja koja vječno i ostaju bez valjanog odgovora, o ljubavi, čežnji, autodestrukciji, usamljenosti, patnji...“, kazao je beogradski reditelj Stevan Bodroža.

Bodroža kaže kako mu se čini da ljudi poput Vjerana postoje „upravo zato da bi u svom životu odslikali sve fundamentalne probleme ljudske egzistencije, da bi poslužili kao neki tragični primjer, kao ogledalo koje će zauvijek zarobiti našu pažnju, vraćati nas sebi kako bismo u tragizmu njihove sudbine reflektovali i provjeravali sopstveni tragizam koji teško da ikad može da se poredi sa njihovim...“

Merlinkin tragizam i primjer su se našli i u samom naslovu beogradskog queer festivala koji je početkom decembra 2014. u Beogradu priređen šesti put, a ovog petka (30. januara) održaće se i u Sarajevu u Art Kinu Kriterion. Festival će otvoriti dokumentarni film o Suzan Zontag, književnoj, političkoj i feministilčkoj ikoni. Film se intimno i detaljno bavi životom žene koja je bila jedan od najprovokativnijih mislilaca XX vijeka. U nadi da neće biti kao što je to bilo lani, da ne podsjećamo na huliganstvo, i da ga ostavimo u prošlosti.