Mediji: „Macron nije sam“ i „Umiljavanje diktatorima“

Süddeutsche Zeitung (SZ) donosi komentar Josefa Kelnbergera iz Bruxellesa pod naslovom „Macron nije sam u želji za autonomijom".

Autor najprije navodi da predsjednik Vijeća Evropske unije Charles Michel pokušava odbraniti Macrona od kritičara,  koji mu spočitavaju da je doveo u pitanje savezništvo EU-a i SAD-a:

„Michel je u intervjuu za jednu francusku radio-stanicu rekao da sve više šefova država i vlada EU-a kažu da im se sviđa Macronova ideja 'strateške autonomije' Evrope. EU je u posljednjih nekoliko godina napravio veliki pomak na putu prema autonomiji. A što se tiče odnosa prema SAD-u, na samitima postoje različita mišljenja. Neki od 27 šefova država i vlada misle isto što i Macron - ali to ne formuliraju na taj način, kaže Michel. Francuz nije sam, tako glasi poruka, problem je njegov ton", prenosi Michelove riječi SZ.

Potom autor navodi što je Macron rekao - da Evropa ne smije postati „vazal" SAD-a u sučeljavanju s Kinom, a što se tiče Tajvana, Macron je rekao da ne bi trebalo dopustiti da Evropljani budu uvučeni u konflikt koji nije njihov. Isto tako novinar napominje da „Francuz nije potrošio ni riječ zahvalnosti za ulogu SAD-a u podršci Ukrajini". Potom je podsjetio i na činjenicu da se Macron dan poslije ovih izjava osjetio pozvanim razjasniti da je SAD saveznik, a Kina sistemski suparnik.

„Krajem juna će čelnici Evropske unije doći na summit, pa će Charles Michel imati priliku posložiti različita mišljenja o odnosu prema Kini i SAD-u.

Podijeljenost Evropske unije je postala očigledna u utorak, kada je Emmanuel Macron prilikom državne posjete Nizozemskoj opet predstavljao svoj model evropske suverenosti – dok je istovremeno poljski premijer Mateusz Morawiecki krenuo put Washingtona s deklariranim ciljem da produbi vojni i ekonomski savez s SAD-om. Poljak je rekao da samo SAD može  garantovati evropsku sigurnost. Tako misle u skoro cijeloj istočnoj Europi."

Podijeljena Europa

Autor potom primjećuje napore Evropske komisije da pomiri različite stavove o Kini i SAD-u.

„Jedan glasnogovornik komisije insistirao je na tome da su Ursula von der Leyen i Emmanuel Macron govorili jednoglasno tokom zajedničkog posjeta Pekingu. Von der Leyen je prije putovanja zaista jasno kritizirala Kinu, kršenje ljudskih prava unutar zemlje i sve agresivnije ponašanje u vanjskoj politici, posebno podršku vođi rata Vladimiru Putinu. Macron je, s druge strane, nastupio mnogo pomirljivije u Pekingu."

I Josep Borrell htio ovoga tjedna u Kinu

Autor navodi da je i visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove Josep Borrell planirao pridružiti ove sedmice mnoštvu putnika iz Evrope koji dolaze u Peking, ali ga je spriječilo to što se zarazio koronavirusom. „Borrell je, kao i Macron, u posljednje vrijeme više puta naglasio da u odnosu s Kinom Europa slijedi drugačije interese od SAD-a".

Tekst se zaključuje američkim reakcijama na Macronove izjave.

Dok je službeni Washington ukazao na dobar odnos francuskog i američkog predsjednika i saradnju na brojnim područjima, Trump je reagirao drugačije, vrednujući Macronovo približavanje Pekingu kao dokaz za to da je Washington izgubio uticaj u svijetu. „Trump je rekao da je Macron Xija ‚poljubio u stražnjicu‘", završava Süddeutsche Zeitung.

Za dnevne novine Frankfurter Allgemeine Zeitung o istoj temi je komentar napisala Michaela Wiegel javljajući se iz Pariza.

„U jače strane Emmanuela Macrona pripada neustrašivost s kojom razotkriva evropska samozavaravanja. On je pokrenuo odavno potrebne rasprave o ekonomskoj i vojnoj ovisnosti i doprinio promjeni načina razmišljanja u EU-u. Ali svoje liderske ambicije predsjednik Francuske trenutno sam uništava", smatra novinarka.

„Njegova manija distanciranja od SAD-a u čudnoj je suprotnosti sa spremnošću da se približi autoritarnim vlastodršcima."

Michaela Wiegel podsjeća da je Macron i u odnosu s Putinom imao iluziju da s diktatorom može razgovarati ravnopravno. Potom novinarka nabraja Macronove ranije provokativne izjave. „Najdragocjeniji posjed nekog državnika, vjerodostojnost, on tako lakomisleno prokockava."

Autorica smatra da je Macron prokockao i šansu da se korigira po povratku u Evropu, pa je njegovim diplomatima ostalo samo da se trude da smanje i ograniče štetu.

U svom komentaru ona zamjera Macronu što je na zajedničkoj konferenciji za medije sa Xi Jinpingom izbjegao izjasniti se za status quo s Tajvanom ili podržati dijelove govora o Kini Ursule von der Leyen.

„Macronove izjave svjedoče osim toga o jednoj zabrinjavajućoj spremnosti da se preuzme kineski načini razmišljanja. Naglasio je u pogledu Tajvana da su ‚Kinezi zabrinuti za svoje jedinstvo‘. Isto tako, upozorenje na blokovsku logiku je pozajmljeno iz kineskog razmišljanja".

„Degolistička iluzija"

Autorica smatra da Macron živi u degolističkoj iluziji jer je De Gaulle 1966. obrazložio planirano povlačenja iz vojne strukture NATO-a time da ne želi „da Francuska bude uvučena u konflikte, koji nju ne pogađaju direktno". Ona primjećuje da je u vezi s Tajvanom Macron skoro doslovce ponovio De Gaulleove riječi.

„Ali Macron je smetnuo s uma da je De Gaulle pažljivo odabrao trenutak, prije nego što je poduzeo taj korak. Za vrijeme berlinske ili kubanske krize nije telefonom zvao Hruščova, već se jasno stavio na stranu Amerike."

Autorica komentara predbacuje Macronu da ignorira povećanje pritiska na zapadne demokracije zbog sve žešće sistemske utakmice s autokratskim režimima. I upozorava ga da je pobijedio na izborima jer većina Francuza nije željela predsjednicu Marie le Pen.

„Kada umanjuje značenje razlike između demokratskog sistema Tajvana i autokratskog vodstva u Pekingu, on razvodnjava moralne granice. Od predsjednice Le Pen bismo mogli očekivati umiljavanje diktatorima, ali od Macrona ne", konstatira Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Priredio: Dragoslav Dedović

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu