Masovna ubojstva: „Počinitelj ostavlja niz tragova“

U srijedu (3.5.), istog dana kada je Kosta K. (13) na Vračaru ubio osmero školaraca i čuvara, odnosno dva dana prije masovnog ubojstva u selima oko Mladenovca, u Berlinu su dvije djevojčice ranjene u školskom dvorištu.

Jedan 38-godišnjak u međuvremenu je smješten na psihijatriju. On je upao u dvorište osnovne škole u četvrti Neukölln i nožem teško ozlijedio sedmogodišnju i osmogodišnju djevojčicu. Ova potonja je i dalje životno ugrožena.

To je njemačku javnost podsjetilo na niz napada koji su proteklih godina potresali zemlju.

Što će civilima uopće pištolj?

Početkom ožujka je Philipp F. (35) u centru Jehovinih svjedoka u Hamburgu usmrtio sedam osoba, uključujući i nerođenu bebu, a potom oduzeo sebi život. Taj čovjek je ranije bio dio zajednice Jehovinih svjedoka i nije se s njima rastao prijateljski. U napadu je koristio pištolj koji je legalno posjedovao.

Prethodno je, u siječnju, hamburška služba za izdavanje dozvola za oružje dobila anonimno pismo u kojem netko tvrdi da je F. psihički bolestan i da bi mu trebalo oduzeti pištolj. Službenici su ga nenajavljeno posjetili i naveli da se ponašao normalno. To je bio kraj provjera.

Njemačka ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser izjavila je nakon tog napada da je, već i zbog ranijih sličnih akcija, u pripremi zakon koji treba pooštriti proceduru za posjedovanje oružja. Potpuno bi bile zabranjene poluautomatske duge cijevi, a kandidati bi morali priložiti liječnički atest kako bi se utvrdilo da nemaju psihičkih poteškoća.

Tisak se tada zapitao što će bilo kojem civilu – pa taman bio strastveni strijelac ili lovac – pištolj Heckler & Koch P30 s magazinom od 15 metaka koje se može ispaliti za samo par sekundi?

Drugi su navodili da „psihičke upadljivosti i krvoprolića često idu zajedno". Takve napade se u njemačkoj naziva "Amok”. To je riječ malajskog podrijetla, koristi se da opiše zločine u bijesu i gnjevu, kad počinitelj hoće ubiti ili povrijediti što više ljudi u kratkom vremenu.

Magazin Stern tim povodom je podsjetio da su nedavno još dvojica ljudi legalnim pištoljem izvršili ubojstva, i zatražio potpunu zabranu vatrenog oružja. „Koliko još ljudi mora umrijeti kako bi političari konačno shvatili da ubojito oružje nije za civile", pisalo je u tekstu.

Psihoze i desničarski pogledi

Poznat je i amok koji je u veljači 2020. u Hanauu počinio Tobias R, kada je ubio devet osoba migrantskog podrijetla, svoju majku i sebe. On je u napadu koristio dugu devetku, isti pištolj korišten je i u masakru na Vračaru.

R. je pisao manifest u kojem je ostavio dojam psihički poremećene osobe, koja ima iluzije i maniju gonjenja. Ali, njegovo nedjelo bilo je inspirirano i rasizmom – mnoge narode smatrao je manje vrijednima, a žrtve je potražio u lokalnim šiša-barovima.

U Münchenu je 2016. jedan 18-godišnji Nijemac iranskog podrijetla, i on sa psihičkim problemima, porukama preko chata privukao djecu i mlade mahom migrantskog podrijetla u tržni centar.

Pobio je njih devetoro iz vatrenog oružja, prije nego što je izvršio samoubojstvo kad ga je opkolila policija. Taj amok je definiran kao desničarski.

Napadi u školama

Bilo je u Nemačkoj i napada u školama ili na fakultetima, dvadesetak za posljednja dva desetljeća.

U veljači je jedan 17-godišnjak osuđen na dvije godine maloljetničkog zatvora uvjetno, jer je prošle godine planirao bombaški napad na jednu gimnaziju u Essenu – iz desničarskih motiva.

Najkrvaviji takav događaj u povijesti Njemačke odigrao se 2002. u gimnaziji u Erfurtu. Tada je bivši učenik te škole Robert Steinhäuser (19) ubio šesnaest ljudi – dvoje učenika, trinaest nastavnika i članova osoblja te policajca. Potom je sebi oduzeo život.

Steinhäuser je godinu dana prije toga izbačen iz škole jer je navodno podmetnuo falsificirano liječničko opravdanje zbog kojeg je izostajao s nastave.

„Do takvih djela dolazi kad se mladić više ne može snaći u svojoj životnoj situaciji", rekao je nedavno Klaus Hurellmann, jedan od najuglednijih njemačkih istraživača obrazovanja i prevencije. „Ne zna se nositi s konfliktnim situacijama. Ne zna ih riješiti riječima ili gestama, već se okreće nasilnom činu. To je naučeni mehanizam."

Kako je Hurrelmann ispričao u intervjuu za javni servis MDR, tu veliku ulogu igra roditeljska kuća gdje bi valjalo naučiti kako da se nosi s napetostima svakodnevice. „Neporecivo je da se iza toga krije duboka povreda osobnosti, koja može nastati u obitelji, okruženju ili školi. Ali, škola je često posljednji okidač, kap koja prelije čašu."

„Prevencija je moguća"

Hurrelmann je dodao da školarci-napadači često imaju psihičke smetnje i da zlodjelom žele privući pažnju. „Tijekom trajanja zločina, on je svemoćan, upravlja svime, svi ga se plaše. To je bolestan, opijajući osjećaj."

Prema njemu, tu posebnu ulogu igraju mediji koji upravo najviše izvještavaju o – počinitelju. Tako, kaže Hurrelmann, neki idući počinitelj zna da mu je pažnja zajamčena.

Nakon crnih iskustava, stručnjaci kažu da su škole u Njemačkoj bolje pripremljene za prepoznavanje takvih situacija.

U mnogima su organizirani krizni timovi, u kojima su zastupljeni i učenici. Ideja je da se bave prevencijom vršnjačkog nasilja i da prepoznaju kada nešto prijeti eskalacijom. Promjene nabolje potvrđuje i Hurrelmann.

Na pitanje svih pitanja, o tome može li se takav zločin spriječiti, poznati stručnjak kaže: „Takva nedjela se dugo spremaju, sazrijevaju u mladom biću postupno i u jednom trenutku pada odluka. Ali mi znamo da osoba usput ostavlja niz tragova. Da, nedjelo se može spriječiti. Može se prići počinitelju, shvatiti njegovu tešku situaciju i može ga se odgovoriti od djela. To je moguće, prevencija je izvediva."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu