Manjak ili višak inženjera u Njemačkoj?

Prilikom odabira studija a time i životnog poziva, maturanti su dosad birali ona zanimanja za koja vlada mišljenje da su tražena na tržištu rada. Među ta zanimanja nesumnjivo spadaju inženjeri. Njemačko gospodarstvo već godinama govori o kroničnom manjku inženjera, pokreću se akcije kojima bi se pridobilo što više maturanata (i maturantica) za neko od inženjerskih zanimanja a uvedene su i mjere kojima se olakšava useljavanje inženjera iz inozemstva. No sada su se pojavile dvojbe oko ove, u glavama duboko urezane, teorije o kroničnoj nestašici inženjera u Njemačkoj.

Manjak ili višak?

Doduše neki stručnjaci, poput Olivera Koppena s Instituta njemačkog gospodarstva (IW) iz Kölna, tvrde kako je broj inženjera koji godišnje napuštaju njemačka sveučilišta još uvijek je za 20.000 manji od potreba njemačkog gospodarstva. Slično procjenjuje i Udruga njemačkih inženjera (VDI). "Krajem prošle godine u Njemačkoj je bilo prijavljeno oko 60.000 nepopunjenih inženjerskih radnih mjesta. Istodobno se na popisima u uredima za zapošljavanje nalazilo oko 20.000 nezaposlenih inženjera, što govori o akutnom manjku", govori Marco Dadomo iz VDI-ja. U takvoj situaciji je logično donijeti zaključak kako apsolventi inženjerskih studija u Njemačkoj nakon završenog fakulteta bez problema pronalaze posao. No prema saznanjima Porajnjsko-vestfalijske tehničke škole (RWTH) iz Aachena, mladi inženjeri ni izbliza tako lako ne pronalaze posao kako bi se to, ako se uzmu u obzir brojke, moglo pretpostaviti. "Bivši studenti se redovito žale na duljinu i mukotrpnost puta do novog radnog mjesta", kaže Anja Robert s RWTH-a.

Umjetni pritisak industrije?

No kako su spojiva iskustva mladih inženjera s terena s dugogodišnjim žalopojkama industrije o kroničnom manjku stručnjaka i to pogotovo u sektorima toliko važnima za njemačku izvoznu silu poput strojarskih i kemijskih? Karl Brenke s Njemačkog instituta za gospodarstvo (DIW) ovakvu situaciju ne doživljava nimalo kontradiktornom. "Poduzeća su pritiskom na politiku postigla svoje ciljeve: povećanje broja zainteresiranih za inženjerska zanimanja te olakšani uvoz visokokvalificirane radne snage. Sada imaju mnogo veći izbor što samo može biti povoljno za njih", smatra Brenke. I da institucije poput IW-a ili VDI-ja koje su, kako smatra Brenke, bliske industriji stvaraju pritisak je isto tako potpuno logično.

Nema potrebe za uvozom inženjera

Za razliku od njih Brenke i DIW smatraju kako u Njemačkoj zapravo ni ne postoji manjak inženjera. "Za to postoje mnogi pokazatelji a jedan od najvažnijih je činjenica da plaće inženjera u Njemačkoj posljednjih godina nisu osjetno rasle. Kada nečeg nema, tomu automatski raste cijena a to nije slučaj s inženjerima", zaključuje Brenke. Osim toga, nastavlja ekonomist s DIW-a, u Njemačkoj se trenutno obrazuje dvostruko više inženjera nego još u razdoblju od prije 30-tak godina. Brenke isto tako ukazuje i na činjenicu da je u branšama koje zapošljavaju mnogo inženjera u posljednje vrijeme primjetan porast kraćenja radnog vremena što ne može biti pokazatelj manjka nego naprotiv viška radne snage. "Godišnja potreba za novim inženjerima iznosi oko 35.000. Ako se uzme u obzir da trenutno imamo oko 50.000 apsolvenata inženjerskih zanimanja u Njemačkoj, jasno je da su potrebe više nego dobro pokrivene", zaključuje Brenke.

Ni crno ni bijelo

No što trenutno kaže samo gospodarstvo? Upiti kod koncerna poput Siemensa ili Boscha ukazuju na to da o nekakvom nedostatku trenutno nema riječi. No dok velika zvučna imena branše nemaju probleme privući željenu radnu snagu, manji i srednji poduzetnici, pogotovo u provinciji, muku muče s vrbovanjem vrhunskih stručnjaka. Unatoč tomu Savezni ured za zapošljavanje govori o "uravnoteženoj situaciji" na tržištu tj. da ne postoji ni osjetni višak ni osjetni manjak inženjera. I Anja Robert s RWTH-a smatra da je situacije "opuštena" te da se ne može govoriti o "ekstremima". "Studenti koji traže posao će ga i naći. To možda ne ide tako brzo kao još prije koju godinu ali bez posla ne ostaje nitko", zaključuje Robert.

Autori: Klaus Ulrich / Nenad Kreizer

Odg. urednica: Jasmina Rose