Luterova Biblija u bijeljinskoj porodici Vazmer

Bijeljinac Ivan Vazmer (Wasmer) i dan danas čuva primjerak Luterove Biblije štampane 1765. godine u Nirnbergu (Nürnberg). U njegov posjed je dospjela porodičnim putem, „sa strane očeve majke“, kako naglašava. Pisana je staronjemačkim pismom. Uvodni dio govori o životu i radu Martina Lutera (10.11.1483. - 18.02.1546.), utemeljitelja evangelističke, protestantske crkve. Prvim prijevodom Biblije sa grčkog na njemački jezik - kako je to napisao književnik Tomas Man (Thomas Mann) - Luter je stvorio savremeni njemački jezik, kojeg su potom usavršili Gete (Goethe) i Niče (Nietzsche).

Stari zavjet Luterove Biblije sadrži 39 knjiga, za razliku od 46 knjiga Starog zavjeta katoličke Biblije. Smatra se da širom svijeta oko 400 miliona kršćanskih vjernika danas priznaje Luterovu Bibliju. U Njemačkoj živi oko 24 miliona protestanata, a procjenjuje se da ih je u cijeloj BiH oko pet stotina.

Nijemci u Semberiji

Mila Stanojević, viša kustosica u Muzeju Semberije, jedna je od organizatorki izložbe "Nijemci u Semberiji". Kaže da je uživala u istraživanju historije čuvenih porodica koje su donijele napredak i kulturu: "I danas dan njihovi potomci žive ovdje s nama i nastavljaju onako ponosno da budu radni, kulturni, pedantni kao što su i njihovi preci i da se nekako, na neki način, uklapaju u ovo sve. Ali, mi nikako ne možemo zaboraviti tu njihovu požrtvovanost, želju da se druže."

Ivanov pradjed u Semberiju je došao krajem 19. stoljeća iz Čalme u Sremu, da organizira proizvodnju šećerne repe. Zajednica Nijemaca tada je već brojala 2.000 ljudi. Katolici su živjeli u Bijeljini, a evangelisti, kojih je bilo daleko više, živjeli su u Franc Jozefsfeldu, danas Novo Selo pored Bijeljine. Selo je bilo napredno, imalo je crkvu, školu, dječiji vrtić, nogometni klub, orkestar, pjevačko društvo, pozorišnu trupu. Prvu telefonsku govornicu imali su 1925. godine, a zahvaljujući Nijemcima iz Novog Sela, Bijeljina je dobila prvo kino.

Odlazak i ostanak

Prije nego je njemačka vlast 1942. godine preselila 400 porodica iz Novog Sela u Poljsku, Margareta Devald (Dewald) udala se za Ivanovog djeda Jakoba. Ostali Devaldovi su otišli. "Bila su tri brata. Jedan je imao ciglane, jedan se bavio poljoprivredom, a jedan nekom trgovinom u ono vrijeme.I kad su odlazili iz Novog Sela, ostavili su tu Bibliju kod nas", objašnjava Ivan Vazmer.

Porodica Vazmer ostala je u Bijeljini. Stric Petar otišao je u partizane, vratio se kao poručnik i nakon rata zaradio penziju kao vojno lice. Ivanov otac bio je uzor poljoprivrednicima Semberije, ali se imanje topilo u reformama i nacionalizaciji. Luterova Biblija čuvala se kao porodična relikvija, kao mjera duhovnosti, odanosti i dosljednosti.

Posljednji Vazmer u Bijeljini

Nakon smrti roditelja Johana i Rozalije, Ivan Vazmer ostao je sam u porodičnoj kući. Čuva tradiciju i obrađuje četiri hektara zemljišta. Sestra Paulina udata je u Tuzli, a posljednji stric živi u Beogradu. Ivan nostalgično govori o vremenu u kojem su bijeljinski Nijemci bili zamajac privrede i kulture u ovom dijelu BiH. Velika zajednica postepeno je raseljena, a preostale porodice, kaže on, izumiru.

"Pomrli mi svi. Vazmerovi se nekako gube, a bilo je dosta Vazmera u Bijeljini“, kaže Ivan upućujući na brojna imena njegovih predaka u bijeljinskim matičnim knjigama. Dodaje da se i komšije čude njegovoj odanosti rodnom gradu. Jedan od njih mu je rekao: "Kako ti možeš ovdje izdržati? Mene ni NATO ne bi zadržao. Ja bih otišao da mogu, samo da sam Nijemac."

Autor: Emir Musli

Odgovorna urednica: Marina Martinović