Moldavija: Reformska vlada kratkog vijeka

Republika Moldavija, smještena između Rumunije i Ukrajine, formalno ima sve moderne institucije. Ipak, to je zemlja u agoniji. Razjedena je korupcijom i organizovanim kriminalom a jedna je od tri najsiromašnije zemlje Evrope. Svojim građanima ne može da ponudi skoro nikakvu prihvatljivu socijalno-ekonomsku perspektivu. Najmanje trećina stanovništva radi u inostranstvu. To je dakle zemlja kojoj su očajnički potrebne reforme.

Ovog juna, prvi put nakon proglašenja nezavisnosti od Sovjetskog Saveza, postojala je i realna šansa za to. Nakon dramatične borbe za vlast sa oligarhom Vladimirom Plahotniučem, koji je na kraju morao da napusti zemlju, na vlast je došla vlada pod vođstvom ekonomistkinje, radikalne i nepotkupljive i proevropski nastrojene reformske političarke Maje Sandu. Bila je to prva istinski reformska vlada koju je ta zemlja ikad imala.

Socijalisti uskratili podršku

Ali eksperiment je trajao samo pet mjeseci. U utorak (12.11.) ove nedjelje vlada Maje Sandu je pala, nakon što joj je izglasano nepovjerenje. Socijalisti, njeni koalicioni partneri, uskratili su joj podršku. Sandu je naime na mjesto generalnog sekretara namjeravala da postavi nezavisnog kandidata koji bi se žestoko obračunao sa korupcijom i organizovanim kriminalom, ali nije mogla da se izbori sa starim klikama kojima pripadaju i socijalisti – koji su izmanipulisali izborni proces.

U zemlji je bilo uvriježeno mišljenje da je vlada Maje Sandu zapravo „neprirodna koalicija“. Sandu predstavlja Antikorupcijski savez (ACUM), koji se zalaže za održavanje bliskih veza sa Evropskom unijom. Socijalisti su pak dio postsovjetskog establišmenta i kleptokratije u zemlji koja njeguje bliske veze sa Rusijom, iako baš ne slušaju slijepo Kremlj. No, objema stranama je, doduše iz različitih pobuda, zajednički neprijatelj bio oligarh Vladimir Plahotniuč. On je prethodnih godina uspostavio duboko kriminalizovani režim i, pred ostalih, odgovoran je za „veliku  pljačku“, kada je više od jedne milijarde evra nestalo iz tri moldavske banke. Za Plahotniučem i njegovim saučesnicima izdata je međunarodna potjernica.

No, brzo se ispostavilo da su socijalisti spremni da dozvole samo djelimične reforme zato što bi strogo i nezavisno pravosuđe nanijelo štetu njihovim interesima. Upravo suprotno interesima premijerke Sandu koja je u tom smislu od samog početka povukla crvenu liniju. Presudno je bilo pitanje pozicije državnog tužioca, gdje za Sandu više nije bilo mjesta u pregovorima.

Gorka istina je i da je izuzetno heterogeni savez ACUM interno podijeljen. Nastao iz građanskog protestnog pokreta 2014/2015, koji nikada nije bio na vlasti, radio je neiskusno, amaterski, bez plana i naivno. Umjesto da iskoriste povoljan trenutak i odmah sprovedu radikalne „šok reforme“, kako kaže borac za građanska prava Vjačeslav Balan,  ACUM je oklijevao, pravio strateške greške u kadrovskim pitanjima i nije se ofanzivno nametnuo socijalistima.

Odavno dogovoreno svrgavanje vlade?

Jedini moćan čovjek u zemlji je predsjednik Moldavije Igor Dodon koji trenutno nije član nijedne partije. On je doduše ranije bio predsjednik Socijalističke partije u kojoj je i danas njegova riječ posljednja. Zemlju nevjerovatnom brzinom vraća sa kursa reformi, iako zvanično govori upravo suprotno.

Istog dana, kada je razvlastio Maju Sandu i njenu vladu, na mjesto premijera vlade u tehničkom mandatu postavio je nestranačku ličnost i to svog savjetnika i bivšeg ministra finansija, ekonomistu Jona Čikua. Nije prošlo ni 24 časa, a njegova vlada je dobila zeleno svetlo parlamenta i to uz pomoć glasova Demokratske partije oligarha Plahotniuča. Predviđeno je da Čikuov kabinet, kao manjinska vlada, ostane na vlasti do izbora koji bi trebalo da se održe na jesen.

S jedne strane je iznenađujuće kojom brzinom je Dodon postavio novu vladu. Ali, to upućuje da je on već odavno sa Demokratskom partijom dogovorio svrgavanje vlade premijerke Sandu i postavljanje novog kabineta. Takođe je znakovita i kadrovska odluka da se za premijera postavi Čiku, koji je bio ministar finansija u eri Plahotniuča. On je nedavno u jednom postu na Fejsbuku iznio ozbiljne insinuacije na račun Evropske unije. Optužio je EU i, između ostalih konkretno nekadašnjeg komesara za proširenje EU Štefana Filea, da je potpomogao milijardsku pljačku Plahotniuča i njegovih saučesnika. Čiku je u međuvremenu izbrisao post sa Fejsbuka.

Mnogi posmatrači polaze do toga da će se Moldavija ponovo veoma distancirati od EU i okrenuti Rusiji. Ali, tragično je za samu zemlju i njene građane da nisu sprovedene korjenite reforme.

Zabrinjavajuća vest za EU

S druge strane to je za Evropsku uniju zabrinjavajuća vijest. Republika Moldavija istina ne igra neku ulogu van svojih granica, ali je to realno za EU teško pitanje bezbjednosti i stabilnosti. I to ne samo zbog toga što se zemlja nalazi na važnim spoljnim granicama EU i što ima izuzetno slabe institucije koje ne funkcionišu, nego zato što zemlju već tri decenije satire separatistički konflikt na istoku republike, u Pridnjestrovlju. Tamo su stacionirani ruski vojnici i oružje i vladaju ortodoksni komunisti, ali je Pridnjestrovlje u stvari središte svih vrsta organizovanog kriminala.

Evropska unija je zbog svojih bezbednosnih interesa prethodnih decenija sa mnogo pažnje i energije podržavala reforme u zemlji. Najčešće s malo uspeha. Nakon što su svrgnuti ona i njena vlada, Maja Sandu je jednostavnim rečima objasnila situaciju: „Lopovi u parlamentu se plaše naših reformi“.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android