Ljeti je na planini ljepše nego zimi

„Planinarenje je najprije jako zdrav sport, na svježem ste zraku, udišete svježinu planine, krećete se i provodite ugodne trenutke sa prijateljima. Ja često planinarim i sa svojom djecom, jer ih na taj način, barem za kratko, odvojim od kompjutera“, priča Julia Votter dok se spušta sa masiva Schneeberg, 40-ak kilometara južno od Beča, na završnim obroncima istočnih Alpa. Svako malo Julia zastaje i posmatra šumsku vegetaciju, te na susjednim planinama konstatuje visinske linije na kojima bjelogoričnu šumu smjenjuje crnogorica. „To me opušta i odvodi mi misli na sasvim drugu stranu, daleko od svakodnevne hektike“, kaže Julia.

Protekla dva dana Julija je sa svojom planinarskom grupom provela u planinarskoj kući na 1250 metara nadmorske visine; bio je to vikend kako ga ona provede najmanje deset puta godišnje. Ovaj put sa njom je bila i Izidora Kaličanec, Riječanka na studiju u Beču. „Planinarenje je u Austriji fantastična stvar, jer je fantastično organizirano i uređeno. Proveli smo, evo, dva dana u jednoj planinarskoj kući, ja odavno nisam bila planinariti u Hrvatskoj i ne znam u kakvom su stanju naši planinarski domovi, ali ovo me sad baš oduševilo. Putevi su jako dobro obilježeni i jako su dobro ucrtani u kartu. A opet, s obzirom na broj ljudi koji vikendima šeću planinama i kojima je ovo hobi, mislim da oni i moraju biti dobro obilježeni“, kaže Izidora.

Nakon jezera, vlasti u fokus stavile planine

I zaista, planinarenje slovi kako jedna od najomiljenijih slobodnih aktivnosti u Austriji, a tome shodno i kao jedna od posebno važnih i za austrijsku privredu. Prema navodima direktora Austrijskog saveza planinarskih društava, Rudolfa Kaupea, planinarski turizam poveća austrijski bruto nacionalni dohodak za cijelih milijardu eura.

No do ovog uspjeha nije se došlo od danas do sutra. „U fokusu austrijske turističke strategije ranije je bilo ljetovanje na austrijskim jezerima. No nakon nekoliko uzastopnih hladnih i kišnih ljeta, Ministarstvo privrede je 1978. godine osmislilo kampanju `Wanderbares Österreich`, sa fokusom na planine i planinarenja. Uloženo je u reklamu, uloženo je u infrastrukturu, opremljeni su putevi i planinarski domovi i već je u jako kratkom periodu došlo do velike navale posjetioca i do nevjerovatnog povećanja broja noćenja u planinarskim domovima“, objašnjava Rudolf Kaupe.

Planinarske domove to je opet motivisalo da drže korak sa ovim trendom i da posjetiocima ponude što bolje uslove boravka. Tako se većina njih danas grije sunčevom energijom, a posjetioci se i na preko 2000 metara nadmorske visine, daleko od svih infrastruktura moderne civilizacije, ipak mogu i tuširati - filtriranom i ugrijanom kišnicom. Spavaonice više nemaju po 30 kreveta kako je to ranije bio slučaj, domovi uglavnom raspolažu i sa dvokrevetnim ili trokrevetnim sobama. Na jelovnicima se takođe odavno više ne nalazi samo jedno jelo, već najmanje nekoliko austrijskih specijaliteta, s tim da se vodi računa i o vegetarijancima.

Planinarima u Austriji, ne računajući privatne smještaje, danas na raspolaganju stoji 678 planinarskih domova, koji pripadaju 12 planinarskih udruženja sa preko 615.000 članova, a obilježeno je čak 16.000 kilometara planinarskih puteva, navodi Rudolf Kaupe.

Subvencije za seljake na planinama

Damir Mulaomerović, direktor udruženja RTK (Round Table Konferenzhotels), marketinške platforme koja predstavlja austrijsku kongresnu i seminarsku industriju, objašnjava da je kampanja „Wanderbares Österreich“ primjer kako se marketinški ispravno oblikuje raznovrsna turistička ponuda. „Uz mogućnost planinarenja nudi se i, da tako kažem, cjelokupni užitak. Nudi se i austrijska hrana i austrijsko gostoprimstvo i pametno organizovano noćenje, dakle jako dobra sinergetska kombinacija. Ljudima se ne pokazuje samo gdje im je parking i da paze da svoje smeće ne bacaju na planini, jer od takve stihijske ponude nema zarade“, kaže Mulaomerović.

Generalno, dodaje Mulaomerović, Austrija je svoju turističku ponudu podijelila na tri područja. Jedno su gradovi sa istorijskim nasljeđem, drugo je Dunav kao posebna regija i treće je alpski prostor, koji se opet dijeli na zimski i ljetni. Planinarenje je za državu Austriju posebno važno, kaže Mulaomerović, jer je u planiskim dolinama i kotlinama zbog geografskih okolnosti teško držati korak sa globalizacijom. Na strmim obroncima, austrijski seljaci ne mogu primjenjivati hi-tech tehnologije i na taj način privređivati u području stočarstva i poljoprivrede. No njihov ostanak u tim područjima je bitan iz političkih i socioloških razloga. Tako upravo seljaci u takvim područjima bivaju subvencionirani od strane države, kako bi u mjestima u kojima žive uređivali zemljište, što se opet indirektno odražava i na planinski turizam. „Austrija osim toga godišnje ulaže nekih 54 miliona eura u turističku reklamu na svijetu. Ta suma se ulaganjem samih destinacija, kao što su npr. Štajerska ili Tirol poveća na preko 100 miliona eura, što je enormna suma. Međutim, sa druge strane, kada se vidi da je u Austriji samo u ljetnom turizmu 2011., prema podacima državne organizacije za statistiku Statistik Austria, generirano 64 miliona noćenja, onda su to basnoslovne sume iz kojih se vidi koliko je zapravo turizam važan sa austrijsku privredu“, objašnjava Mulaomerović.

I (skupa) oprema spada u alpski turizam

Juliju i Izidoru protekli vikend na planini koštao je po otprilike 100 eura, no prije nego su se dale u planine, one su i na svoju planinarsku opremu potrošile barem po tri puta više novca. Kvalitetne, nepromočive cipele, vodootporne hlače, jakne i ruksaci, štapovi i kape – i to u međuvremenu spada u alpski turizam, šali se direktor Austrijskog saveza planinarskih društava, Rudolf Kaupe. „Industrija je izmislila šarene jakne, moderne cipele, posebno koncipirane štapove, u tom segmentu preovladava konzum, ponekad i prenapadno. Sa druge strane, to pokreće tekstilnu industriju i stvara nova radna mjesta, tako da se i tome nema zapravo šta prebaciti. Iako je planinarenje danas drugačije od planinarenja prije dvadeset godina“, kaže Kaupe.

„Pa jeste“, kaže Izidora Kaličanec „kada se počinjete baviti ovim sportom, na početku morate uložiti veliki novac. Sa druge strane, važna je sigurnost, jer svaki đon se ne ponaša isto na skliskom terenu. Stvari koje kupite takođe dugo traju, tako da se zapravo isplate“, kaže Izidora.

Julia Votter opet je ponosna na to da kupovinom planinarske opreme podržava domaću industriju. „Kada malo bolje razgledam ovo što imam na sebi“, kaže Julia „sve stvari na meni su zapravo austrijske proizvodnje. To je dobar osjećaj, to znači da osiguravam i radno mjesto nekog od mojih sunarodnjaka. Smatram takođe da planinarenje u odnosu na druge sportove, poput, recimo, skijanja, i nije tako skupo. Osim toga, ulažete u vlastito zdravlje, a mislim da je to jako dobra investicija.“

Autor: Emir Numanović

Odgovorna urednica: Marina Martinović