Lijekovi narodni, mudrost vjekovna, profit tuđi

Prije nekoliko godina, njemački profesor prava intelektualne svojine Tim Dornis bio je na odmoru u Kaliforniji kada mu se obratio generalni sekretar Njemačkog udruženja za pravo intelektualne svojine (GRUR):

„Uskoro ćemo imati važan razvoj događaja u Ženevi koji moramo da propratimo. Jer to bi moglo biti revolucionarno", čuo je Dornis preko telefona.

Ženeva je sjedište Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu (WIPO), agencije Ujedinjenih nacija koja promoviše i štiti intelektualnu svojinu širom svijeta.

Zakon o intelektualnoj svojini bavi se pravnom zaštitom i vlasničkim pravima za stvari koje ljudi stvaraju svojim umom, kao što su pronalasci, umjetnost i pisanje.

Tako je Dornis, koji je posljednjih godina predstavljao GRUR na konferencijama Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu, otišao u Švajcarsku i počeo da se raspituje o čemu je riječ. „A onda sam shvatio da bi ovo zaista moglo biti revolucionarno", rekao je on za DW.

Od ponedeljka (13. maj) pa tokom narednih dvanaest dana u Ženevi će biti održana diplomatska konferencija na kojoj će se sklopiti sporazum o međunarodnom pravnom instrumentu koji nastoji da „poboljša efikasnost, transparentnost i kvalitet sistema patenata".

Prema saopštenju za štampu Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu, cilj instrumenta je „sprečavanje pogrešne dodjele patenata za pronalaske koji nisu novi ili inventivni u pogledu genetskih resursa i tradicionalnog znanja povezanog sa genetskim resursima".

Dugotrajna borba

Više od 25 godina, zemlje u razvoju i autohtoni narodi se zalažu za zakone o intelektualnoj svojini koji bolje štite njihovu lokalnu floru, faunu, tradicionalno znanje i kulturu od eksploatacije spolja.

Posljednjih godina sve su glasniji pozivi na veću odgovornost kompanija koje koriste tradicionalno znanje ili kulturno nasljeđe stranih zemalja ili autohtonih kultura.

Modni brendovi su optuživani da koriste tradicionalne šare u mustrama na odjeći, a farmaceutske kompanije su se našle pod lupom zbog pretvaranja ljekovitog bilja iz drugih zemalja u komercijalne lijekove.

Kritičari ove prakse to nazivaju kulturnim prisvajanjem ili, kada se radi o upotrebi genetskih resursa poput biljaka, biopiraterijom.

„Ovo znanje se zapravo ne uklapa u okvir postojećeg sistema intelektualne svojine, kao što su sistem patenta ili sistem autorskih prava", rekao je za DW Vend Vendland, direktor odjeljenja za tradicionalno znanje, genetske resurse i tradicionalne kulturne izraze pri ovoj Agenciji UN.

Diskusija o pravnoj zaštiti u ovoj oblasti počela je mnogo ranije, osnivanjem Svjetske trgovinske organizacije (WTO) 1995. godine. Time je stvoren novi set međunarodnih standarda za prava na intelektualnu svojinu u svim državama članicama.

U Indiji, na primjer, prelazak na ovaj novi sistem donio je uznemirujuće otkriće: druge zemlje, posebno industrijalizovane poput Sjedinjenih Država, prijavile su mnoge patente na proizvode koji su bili dio tradicionalne prakse u Indiji stotinama godina.

Zaustavljanje gubitka nasljeđa i znanja

Višvajanani Satigeri, direktorka indijske Digitalne biblioteke za tradicionalno znanje, kaže za DW da dodjela patenta za tradicionalno znanje nekoj trećoj strani znači da ta strana postaje vlasnik. „Nacija gubi sopstveno nasljeđe i sopstveno tradicionalno znanje."

Sada bi to moglo da se promijeni. Sastaju se 193 države članice Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu kako bi usvojile predloženi prvi korak.

Svjetska organizacija smatra ranjivim tri oblasti u sadašnjem sistemu: genetske resurse, tradicionalno znanje i tradicionalni kulturni izraz.

Genetski resursi su biološki materijali poput biljaka i životinja koji sadrže genetske informacije, dok tradicionalno znanje obuhvata generacijsku mudrost unutar zajednica, koja se obično prenosi usmeno.

To može uključivati znanje o biodiverzitetu, hrani, poljoprivredi, zdravstvenoj zaštitii još mnogo toga.

Tradicionalni kulturni izraz uključuje umetničke kreacije koje odražavaju nasljeđe i identitet grupe, poput muzike, umjetnosti i dizajna. „To mijenja klasično shvatanje intelektualne svojine", smatra Dornis.

Prema važećem zakonu o intelektualnoj svojini, pravna zaštita za originalne kreacije obično se ukida kada prođe određeno vrijeme poslije njihovog nastanka.

Ali, mnoge tradicionalne prakse su se razvile i prenosile stotinama godina ili duže, što znači da u takvom sistemu nisu zaštićene.

Takođe ne postoji individualni pronalazač — znanje se čuva u zajednici i uglavnom je teško da se nađe izvor njegovog nastanka u određenoj zajednici ili regionu. Neka osoba može da dođe spolja, da stekne znanje od zajednice i vrati se u svoju zemlju gdje može da prijavi patent na osnovu onoga što je naučila.

Dornis kaže da to omogućava razvijenim zemljama, da kažu „mi ćemo to da uzmemo i nećemo da vam to nadoknadimo".

„Ali ako vam je potreban farmaceutski proizvod koji je zasnovan na tradicionalnom genetskom resursu ili tradicionalnom znanju, morate da platite lijek, jer je zaštićen patentom", rekao je on.

Otkrivanje izvora i obeštećenje

Sastanak je sada fokusiran isključivo na genetske resurse i pokušaj usvajanja takozvanog pravnog instrumenta koji će zahtijevati od podnosilaca prijava za patente u državama članicama da otkriju odakle su nabavili biljku ili gdje su stekli znanje koje žele da koriste i da li su dobili dozvolu da ga koriste.

Ako taj sporazum prođe, fokus će se onda okrenuti stvaranju jasnijih definicija za druge dvije kategorije.

Ovaj nacrt zakona takođe predviđa stvaranje baze podataka, poput one koju vodi Satigeri, gdje se takve informacije mogu lako pratiti.

Indijska biblioteka za tradicionalno znanje, prva te vrste na globalnom nivou, provela je decenije u transkripciji i prevođenju informacija iz tradicionalnih indijskih tekstova – od kojih su mnogi napisani na sanskritu – u svoju bazu podataka, stvarajući evidenciju koju mogu da koriste službenici za patente.

„Mi smo ciljali na indijske sisteme medicine, odnosno na ajurvedu i unani", rekla je Satigeri. „Takođe smo popisali vrste joge koje postoje ovdje. I obilje informacija u vezi sa zdravljem, uključujući zdravlje životinja i biljaka, kao i kozmetiku."

Kada pregledaju patentnu prijavu, službenici za patente mogu da konsultuju ove baze podataka i provjere da li nešto slično već postoji. Baze podataka će takođe pomoći zemljama da prate patente koji se oslanjaju na znanje ili resurse koji su stečeni unutar njihovih granica.

Zemlje sa izraženom biološkom raznolikošću već decenijama traže uvođenje ovakvog sistema. Ovaj novi sporazum, ako bude usvojen, neće stvoriti nove zahtjeve za odštetu.

Ali, postojeći zakon o životnoj sredini već zahtijeva da se sve finansijske koristi od pronalaska dijele sa zemljom porijekla. Tako bi jači zakoni o transparentnosti podataka mogli dovesti do veće finansijske kompenzacije za ove zemlje.

Vend Vendland iz Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu rekao je da mnoge zemlje u razvoju ovakvu regulativu vide kao „značajan korak napred".

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu