Libija – model nove vrste ratovanja
6. mart 2020
Štefan Dižarik, portparol generalnog sekretara UN, vrlo kratkim riječima je prokomentarisao ostavku specijalnog izaslanika UN za Libiju Gasana Salamea. Generalni sekretar je uvijek imao puno povjerenje u Salamea i poslije njegovog povlačenja sa funkcije on će, kaže, sa njim prodiskutovati o tome kako bi sada rad mogao neometano da se nastavi.
„Generalni sekretar“, rekao je Dižarik, „zahtjeva da se odmah obustave neprijateljstva, podsjeća na nedavno donijetu rezoluciju 2510 Saveza bezbjednosti, i traži njeno sprovođenje u djelo“. Ni međunarodna zajednica u vidu Savjeta bezbjednosti, ni države aktivne u Libiji, nisu htjele da mu pomognu. Ni libijski akteri nisu htjeli da se angažuju.
Salame gotovo bez šanse
Odlazak Salamea je posledica nedostatka podrške – nijedna od strana nije bila raspoložena da mu pomogne, kaže politikološkinja i ekspertkinja za Libiju Inga Trautig.
„Još prošle godine Salame je izjavio da je poslije Berlinske konferencije u januaru dobijao neku verbalnu podršku. No, potom je shvatio da je na tome i ostalo – situacija je eskalirala. Osim toga, on je bio frustriran zbog činjenice da mu je libijska strana stalno postavljala nekakve zahtjeve koje on nije mogao da ispuni."
Salameov neuspjeh je i posljedica okolnosti da politički, ekonomski i vojni problemi Libije nisu u dovoljnoj mjeri odvojeni jedni od drugih. „On je, kao i Njemačka, kao i UN, nastojao da razdvoji ta tri procesa. Ali to se nije desilo“. Posebno teško je bilo nalaženje političkih kompromisa. Ni najnormalniji sastanak sa predstavnicima svih strana nije mogao da se održi.“
Kompleksna prepletenost interesa
Konflikt je teško riješiti i zato što nacionalni i međunarodni akteri slijede sasvim specifične interese. U utorak se saznalo da je general Kalifa Haftar otvorio diplomatsko predstavništvo u Siriji. Na jednoj proslavi u Damasku zamjenik sirijskog ministra spoljnih poslova Fajzal al Mikadad rekao je da se te dvije zemlje bore protiv „terorizma“ i njegovih pomagača.
Za sirijsku vladu to znači mali ali bitan korak u pravcu međunarodnog priznanja. Haftar može da računa na podršku Sirije – a tako indirektno na podršku svojih saveznika, Irana i Hezbolaha. Haftar odavno ima odnose sa najvažnijim saveznikom Sirije – Rusijom.
Haftara i Asada povezuje još nešto: obojica su neprijatelji Turske. A Turci vojno podržavaju vladu (neizabranu) nacionalnog jedinstva Fadžisa al Saradža. Turska se nada da će imati neke prednosti od toga, posebno kada se radi o zalihama gasa u Sredozemlju, jer te zalihe nisu u turskim, već dijelom u libijskim teritorijalnim vodama.
Osim toga, Turska je naklonjena Muslimanskoj braći – i zbog toga joj se opire vlada u Egiptu. Poslije pada predsjednika Mohameda Mursija 2013, vlada Al Sisija je počela da se svim silama bori protiv Muslimanske braće. Sada ona strahuje da bi Braća mogla da dožive renesansu u Libiji.
I EU ima svoje interes u Libiji. Prije svega zato što želi da spriječi da Libija postane nekontrolisana odskočna daska za izbjeglice i migrante. Da bi se tu postigli ciljevi, potrebno je da zemlje EU djelaju zajedničkim snagama.
Model rata budućnosti?
Ekspert za Libiju berlinske Fondacije za nauku i politiku Volfram Laher u jednom dokumentu je ukazao na temeljnu dinamiku konflikta u Libiji. On piše da se tamo ocrtava dinamika budućih sukoba. Tako se, na primjer, u Libiji koriste borbeni dronovi, a tu su i plaćenici za koje se ne zna tačno da li rade za državu ili privatno.
Tendencija da se sakrije identitet aktera počiva na činjenici da se velike sile sve više služe tom taktikom. I politika ciljanog dezinformisanja je u Libiji dosegla nove standarde. „Minimalnim investiranjem i tendencijom da se ostavi što manje tragova, strane sile smanjuju rizik za svoje vojnike, a tako i sprečavaju da njihova dejstva budu osuđena“.
Takva dinamika, kako dodaje Laher, slabi i autoritet Saveta bezbjednosti. „To tijelo se više ne stara o sprovođenju sankcija protiv Libije, ili rezolucija. Umjesto toga, u Libiji je na snazi strategija rata koji se ne vodi otvoreno, i koja sve više podriva međunarodni poredak.