Lažni mit o uništavanju Jugoslavije izvana

Frankfurter Allgemeine Zeitung piše:

'Odluka o priznanju Slovenije i Hrvatske dovela je do razvoja situacije, koji je odavno bio nepovratan'. Iako hronologija raspada Jugoslavije potvrđuje ovu Genšerovu tezu, nastala je nevjerovatno ukorijenjena legenda ili mit, koji je našao svoje mjesto i u naučnoj literaturi. Po toj legendi Njemačka je, insistirajući na preuranjenom priznanju Slovenije i Hrvatske, razorila Jugoslaviju. 'Činjenica je međutim da je proces raspada Jugoslavije počeo puno ranije i da eksterni akteri ne snose krivicu za krvavi rat', smatra Marie Janine Calic, profesorica istorije istočne i jugoistočne Evrope na Univerzitetu Ludwig-Maximilian u Minhenu. 'Interesi odgovornih u bivšim jugoslovenskim republikama postali su nepomirljivi. Srbija je prvobitno željela očuvanje Jugoslavije, jer je trećina Srba živjela prije svega u BiH i Hrvatskoj. Slovenija i Hrvatska opet nisu željele živjeti u nefunkcionalnoj i reformski-nesposobnoj državu. Kada se počeo nazirati raspad Jugoslavije, Milošević se odlučio za plan B, što je značilo Veliku Srbiju odnosno rat. Odlučujuća je, smatra Caliceva, bila odluka Generalštaba JNA da brani Srbe u Hrvatskoj i stekne potpunu kontrolu nad BiH', smatra Caliceva.

Koliko je još sredinom 1991. bio dubok jaz, pokazuju memoari nedavno preminulog Kire Gligorova. Tadašnji predsjednik Makedonije je skupa sa predsjednikom BiH Alijom Izetbegovićem podnio koncept organizacije zemlje kao saveza suverenih jugoslovenskih država. Malo prije toga, krajem maja 1991. je bivši predsjednik Komisije tadašnje Evropske zajednice Delors skupa sa luksemburškim premijerom Santerom (koji je tada predsjedavao Evropskom zajednicom) u Beogradu predložio da Jugoslavija odmah i bez poštovanja uobičajenih pravila postane pridružena članica tadašnje Evropske zajednice. Zemlji je ponuđeno 5,5 milijardi dolara pomoći ali samo pod uslovom da se kriza riješi mirnim putem. No, kako nastavlja Gligorov u svojim memoarima, na ovaj prijedlog najprije se za riječ javio Tuđman. 'Znate, ovo je za Hrvatsku istorijski momenat. Nakon tisuću godina dobićemo ponovo hrvatsku državu. Nisam spreman, čak ni za milijarde dolara, da uđem u pregovore". Nakon Tuđmana Milošević se ustao i rekao: 'Gospodo, ja sam ili za modernu i jaku saveznu državu ili ništa...'

Zašto je Njemačka bila tako odlučna da prizna Sloveniju i Hrvatsku?

Posljednji njemački ambasador u Jugoslaviji Hans Joerg Eiff (1988-1992) također smatra da teza, po kojoj je Njemačka razorila Jugoslaviju, spada u domen legende. 'Pola godine ranije krenule su borbe, najprije u Sloveniji, potom u Hrvatskoj.' Eiff međutim smatra da je priznanje Slovenije i Hrvatske bitno uticalo na razvoj situacije u BiH. I nekadašnji specijalni izaslanik američke vlade za BiH Richard Holebrook, koji je preminuo u decembru 2010., smatra da je odluka Njemačke ubrzala rat. 'Kada je postalo jasno da neće biti vojne intervencije Zapada, izbijanje rata bilo je samo pitanje vremena', smatra Holebrook.

Zašto se Njemačka tako odlučno založila za priznanje Slovenije i Hrvatske? Jedan od razloga je, kako ističe bivši šef odjela za štampu Ministarstva vanjskih poslova Njemačke a od 1991. i politički direktor Ministarstva vanjskih poslova Juergen Chrobog pisanje uticajnog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung. On tvrdi da su upravo tekstovi bivšeg izdavača lista Frankfurter Allgemeine Zeitung Johanna Georga Reißmüllera bili presudni za tadašnjeg njemačkog kancelara Helmuta Kohla. Reißmüller je, kako tvrdi Chrobog, bio snažan pobornik priznanja i vršio je veliki pritisak svojim člancima, koji su gotovo svakodnevno objavljivani u FAZ-u. Reißmüller nije morao otvarati geografsku kartu da bi vidio gdje se nalazi Osijek, Bihać ili Brčko. Nije se morao čuditi zbog čega na Drini ćuprija nalazi upravo u Višegradu i koliko je Slavonija udaljena od Slovenije.

Gledajući ih sa vremenske distance, njegovi tekstovi, iako je bio odličan poznavalac situacije, sadržavali su i zablude, i to kada je riječ o Tuđmanovoj ulozi u ratu, s obzirom da se više ne može osporiti da su Tuđman i Milošević zajedno djelili BiH. Još se mora roditi novinar koji nema zabluda i koji je savršen. Ali u poređenju sa zabludama onih, koji su moralno izjednačavali napadača i žrtvu i koji su govorili o stranama u sukobima kada se tačno znalo ko napada a ko je napadnut, Reißmüllerova nemilosrdna kritika zakazivanja Zapada ni dan danas nije izgubila na svom značaju. Svoj vrhunac ona je našla u komentarima i tekstovima o zakazivanju međunarodne zajednice tokom rata u BiH. 'Reißmüllerovi komentari su Helmuta Kohla dovodili do ludila', primjetio je njamački diplomata Chrobog. Jednoga dana je samo rekao:'Žao mi je, ali sada ćemo obaviti priznanje'.

Skijanje u Makedoniji

Frankfurter Allgemeine Zeitung osvrće se i na potez skijaških entuzijasta iz Makedonije i osnivanje prve evropske Snowcat-Station na Šar-planini, koju su posjetila dva austrijska i četiri njemačka skijaša. Obećani skijaški doživljaj je izostao.

Makedonija nije poznata kao skijaška destinacija. Zapravo niko je i ne poznaje. I dobro je što je tako, smatraju uživaoci skijanja, kojima je preko glave redova pred skijaškim liftovima, izlizanih staza i koliba sa muzikom koja trešti. Skijaški vodič Nenad iz Hrvatske poveo je dva Austrijanca i četiri Nijemca na Popovu šapku na Šar planini, visokoj 2.800 metara. U hotelu Bora ono najosnovnije, krevet, ormar i tuš. Nema welneessa, alpskog kiča, niti pristupa internetu. Restoran ga, kaže Erwin iz Beča, podsjeća na Rimini 1950-te. Doručak nam je servirao Đovani, koji sa gostima priča na tečnom italijanskom. Poslije saznajemo da nije Italijan, u poređenju sa njegovom kafe-mašinom, koja zaslužuje svo dužno poštovanje jer latte macchiato šmeka kako bi i trebalo, odlično. Na stazi po vrletima divlje Šar planine u magli i mećavi niko se neće izgubiti. Za to se brine Nicola, bivša skijaška takmičarka, sada poduzetnica i filozofkinja na snijegu. Ona je organizovala putovanje u Makedoniju i brine se ne samo za našu sigurnost već i za dobro raspoloženje. Naši dani prolaze u magli i snježnoj mećavi. Nenad nam govori: poslušajte svoje noge! Kada oči zakažu, moramo se osloniti na noge. Posljednji dan počinje kao i prethodni sa maglom. A onda sunce sija samo za nas. Konačno možemo da damo odušku adreanalinu, koji se nakupio u posljednja četiri dana. Strmoglavljujemo se dolinama nedodirnutog snijega. Na kraju dana nevjerovatno bogatog snježnim krivinama, složni smo u onome što ćemo ispričati skijašima u domovini: Makedonija je mala, teško dostupna i prilično maglovita zemlja.

Autor: Jasmina Rose

Odgovorna urednica: Zorica Ilić