Kulturom protiv desnog ekstremizma

Za Juttu Böhmer iz škole za pozorište „Die Theatermacher" uspjeh AfD-a u Saksoniji nije ništa novo. Ova stranka je na pokrajinskim izborima osvojila preko 20 posto glasova birača. „Ovdje je ranije bio jak NPD, a kasnije su se pojavile pristalice Pegide", kaže Böhmerova. Sve ovo nije uticalo na rad škole. „Ono zbog čega smo mi zabrinuti je loš izborni rezultat SPD i CDU", kaže direktorica škole Böhmer.

To što su zbog AfD-a, velike narodne stranke, posebno CDU, izgubile veliki broj glasova, izazvalo je nemir među stanovnicima Pirne, mjesta u kojem je šefica AfD-a Frauke Petri sa 37,4 posto osvojila direktan mandat u Bundestagu. U Pirni živi 39.000 stanovnika i veoma mali broj izbjeglica. Bez obzira na ove podatke strah od ljudi iz drugih kulturnih krugova, posebno izbjeglica, veoma je veliki.

Böhmerova kaže da se njena škola intenzivno bavi izbjeglicama. Djeca iz socijalno ugroženih porodica su odavno ciljna grupa ove škole. „U grupama imamo i djecu iz izbjegličkih porodica. Kroz razne programe razmjenjujemo mišljenja i razvijamo razumijevanje. Djeca to prenose roditeljima, a oni to kasnije primjenjuju u svakodnevnom životu u gradu", kaže Jutta Böhmer.

Ambasadori otvorenosti 

Simfoničari iz Dresdena se zalažu upravo tamo gdje desnopopulistička Alternativa za Njemačku pruža otpor. Intendant Markus Rindt je kao mladić iz DDR pobjegao u zapadni dio Njemačke i kasnije se vratio u Dresden kao uspješan muzičar. On iz vlastitog iskustva zna koliko je važan rani kontakt sa „stranim kulturama". „Odrastao sam u DDR-u i skoro nikada nisam izašao iz te zemlje. Ranije nismo imali kontakt sa svijetom, sa ljudima koji žive u drugim zemljama ili migrantima."

Nakon bijega u zapadni dio Njemačke mogao je napokon putovati, učiti druge jezike i susresti se sa drugim kulturnim svjetovima. Za njega je grad Köln, u kojem je dugo živio, jedan od najotvorenijih gradova u Evropi. „U Kölnu imate sasvim druge kontakte i upoznajete strance. Ludi u tom gradu su veoma otvoreni i nisu zabrinuti kao ljudi na istoku koji dijelom imaju paničan strah od stranaca".

Rindt ističe da je razvio specijalne školske projekte kojim se pokušavaju integrisati djeca iz drugih političkih i društvenih tabora: „Jedan od primjera je pozorišni komad koji će pratiti orkestar sačinjen od muzičara iz svih dijelova svijeta. Međutim, ima djece, čiji su roditelji očito pristalice Pegide, koji im ne daju da učestvuju u takvim projektima. Za Markusa Rindta je integracija prirasla srcu i za nju rado izdvaja vrijeme i snagu.

Mladi vole interkulturni teatarski rad

Pozorišni reditelji u Görlitzu se od 2010. godine zalažu za socijalne probleme u gradu i saveznoj zemlji u kojoj se nalazi ovaj grad.  Njihova kulturna ponuda je posebno usmjerena na djecu, mlade, a od nedavno i to ciljano i na osobe starosne dobi od 18 do 35 godina. Svaki peti učenik u saksonskoj Švicarskoj (predio u njemačkom dijelu doline rijeka Labe uzvodno od Dresdena) je 2010. godine napustio školu. Na ovakav razvoj događaja se želi odgovoriti kulturnim obrazovanjem. Na tom polju je već postignut djelimičan uspjeh: socijalni radnici i odgajatelji posjećuju škole i razgovaraju sa učenicima. „Ovdje se ne radi samo o izbjegličkim pitanjima ili strancima. Radi se i o socijalnim razlikama između bogatih i siromašnih, koje ovdje imamo", kaže Böhmerova.

Görlitz se zalaže za toleranciju

Na tromeđi Češke, Poljske i Njemačke se nalazi grad Görlitz. U ovom gradu sa 55.000 stanovnika živi 1.400 izbjeglica. AfD je ovdje osvojio skoro 33 posto glasova birača na nedjeljnim izborima. Kultura ovdje ima veliki ugled i veliki broj predstava je posjećen od strane zavidnog broja posjetilaca.

Teatar u Görlitzu njeguje dobre kontakte sa izbjeglicama. Intendant Arauner kaže da su mnoge izbjeglice uključene u rad teatra. „Integrišemo ih u naš umjetničlki rad. Imamo različite projekte u kojim učestvuju i izbjeglice i u kojima ulogu igra i njihova vlastita sudbina. Imamo izuzetno dobra iskustva", kaže Arauner.

Markus Rindt: "Svi smo u istom čamcu"

Markus Rindt kao intendan ne vidi samo društvenu odgovornost kod muzičara simfonijskog orkestra. Svi kulturni uposlenici, bez obzira da li oni bili u Görlitzu, Pirni ili Dresdenu, svi su u jednom čamcu. „ To je upravo razlog zbog kojeg se moramo založiti. Mi umjetnici moramo suočiti ljude na istoku sa drugim kulturama. Moramo početi sa projektima pomoću kojih ćemo biti posrednici i s njima doći do djece birača koji glasaju za desničare", glasio je zaključak nakon izbornog šoka. „Ako ništa ne uradimo, onda će biti još gore".

Njegovo iskustvo, uključujući i kulturni rad u zemljama kao što su SAD na čijem je čelu Trump, pokazuje da se kulturne institucije trebaju bolje na to koncentrisati, posjećivati škole i raditi sa učenicima i impresionirati ih drugim kulturama. „Možda se tim putem uspije probuditi znatiželja kod mladih za onim što ne znaju. Na taj način bi posijali sjeme koje bi kasnije dovelo do promjena i koje bi dovelo do izbornih rezultata koji bi išli u drugom pravcu."