„Kultura dobrodošlice“ u Njemačkoj i osjećaj trajne krize

Kotbus je grad sa 100.000 stanovnika, oko sat ipo vožnje od Berlina i samo nekoliko koraka od poljske granice. Grad je postao centar ukrajinskog egzodusa u Njemačku:

Kroz Kotbus je prošlo mnogo od sada već oko milion izbjeglica registrovanih u Njemačkoj. A u njemu je, prema gradskoj statistici, smješteno njih oko 1.500.

Imamo prostora za smještaj izbjeglica, ali ništa više od toga, jer, stanovanje je samo početak dugog i skupog procesa integracije izbjeglica - rekli su zvaničnici Kotbusa za DW, dodajući da prostor za život ovdje nije toliki problem kao u mnogim drugim dijelovima zemlje.

Problem je sve osim smještaja

Ukrajinske izbjeglice u Kotbusu žive u stanovima, iako nisu svi namješteni, a ne u prihvatnim centrima. Veći izazov za Kotbus je integracija pridošlica u gradski život, posebno u smislu pružanja adekvatnog obrazovanja i zdravstvene zaštite.

S obzirom da je trećina ukrajinskih izbjeglica školskog uzrasta, to znači da je u školski sistem trebalo brzo uključiti oko 500 djece i mladih ljudi, različitih nivoa obrazovanja, jezičkih sposobnosti i ratnih trauma.

Gradu nedostaju prevodioci i osoblje koje bi pružilo dodatnu pomoć, i oslanja se na pomoć volontera i humantarnih organizacija. Ljekarske ordinacije se bore da opsluže svoje redovne pacijentie i ratne izbjeglice.

"Ne možemo više ovako"

Kotbus se našao u fokusu medija srednim oktobra, kada je objavio da više neće primati izbjeglice i zahtijevao „pravedniju” raspodjelu izbjeglica na nacionalnom i evropskom nivou.

„Njemačka je u cjelini veoma bogata, ali to bogatstvo nije ravnomjerno raspoređeno", rekao je za DW Jan Glosman, portparol gradonačelnika. Ni izbjeglice nisu ravnomjerno raspoređene, kažu pokrajinski i lokalni zvaničnici širom Njemačke.

Najava Kotbusa nije izazvala „nikakav zvaničan odgovor" pokrajinskih ili saveznih vlasti, rekao je Glosman.

„Oni nemaju plan", rekla je misleći na vladu Njemačke, Stefani Kajgusuz-Šurmann, šef odjeljenja za obrazovanje i integraciju u Kotbusu.

Ona je takođe kritikovala lošu koordinaciju na nivou EU. Poljska i Njemačka primile su više od milion ljudi iz Ukrajine, dok je Francuska - druga po veličini članica EU po broju stanovnika i BDP - primila samo nešto više od 100.000.

Grad se zauvijek promijenio

Kotbus, koji je bio u DDR-u, doživio je prilično veliki preokret u decenijama od ponovnog ujedinjenja Njemačke. Ima reputaciju ekonomske inertnosti i važi kao leglo krajnje desničarske i nativističke aktivnosti. Novi gradonačelnik je iz redova SPD, ali je na lokalnim izborima ovog mjeseca kandidat AfD osvojio skoro trećinu glasova.

Istovremeno, migracija je promijenila demografiju grada. Kada je Enas Taktak stigao iz Homsa u Siriji, 2014. - manje od 4,5% stanovništva Kotbusa bilo je rođeno u inostranstvu. Danas, ne-Nijemci čine mnogo više od 10 odsto stanovnika: ima ih 11 000, a od toga polovina prima socijalnu pomoć.

Promjena je očigledna po broju arapskih supermakreta u centru grada, grupama mladih ljudi koji ćaskaju na arapskom i drugim centralnoazijskim jezicima, i ženama u maramama koje kupuju na pijaci.

„Žalosno je" što je grad najavio svoju namjeru da zaustavi dolazak izbjeglica, rekao je on za DW.

Ovaj 24-godišnjak radi na pola radnog vremena u jednoj od malih humanitarnih organizacija koje pomažu izbjeglicama, odnosno vlastima da popune praznine. Te praznine, rekao je Taktak, prevazilaze akutne krize koje proističu iz uzastopnih ratova i nestabilnosti na Bliskom istoku i sada u Ukrajini.

„Pokrajina mora da razmotri zašto su resursi tako tanki. Svi znamo da je obrazovni sistem u Brandenburgu loš. To nije zbog izbjeglica", reko je Taktak.

Migraniti i izbjeglice - u nadležnosti pokrajina

U Njemačkoj je tema migracija uglavnom stvar pokrajina. Raspodjela se zasniva na algoritmu koji uzima u obzir populaciju pokrajine i poreske prihode.

To na primjer znači da gusto naseljena i relativno bogata Sjeverna Rajna-Vestfalija na zapadu prima oko 21 odsto izbjeglica, dok Brandenburg, gdje se nalazi Kotbus, prima 3 odsto.

Formula možda funkcioniše na papiru, ali do početka septembra, 12 od 16 njemačkih pokrajina prijavilo je da su dostigle svoj maksimum.

Sastanak između pokrajinskih i saveznih vlasti ranije ovog mjeseca imao je za cilj da premosti rastuću podjelu. Nensi Fezer, savezna ministarka unutrašnjih poslova, najavila je više smještaja za izbjeglice, ali nije obećala više novca niti iznijela plan za naredne mjesece. Očekuje se da će ti detalji biti izneseni na sastanku zakazanom za početak novembra.

Avganistanci, Iranci, ruski dezerteri

Dok se priliv potražilaca azila smanjio nakon izbijanja rata, zahtjevi za azil su i dalje veći nego u istom periodu prethodnih godina.

„Već smo primili više izbjeglica nego u rekordnoj 2015. godini", rekao je za DW Gerald Knaus, predsjedavajući Evropske inicijative za stabilnost. „Jedan od ciljeva ruskog rukovodstva je da gađa kritičnu infrastrukturu i civilne centre kako bi natjerao više ljudi na bjekstvo."

Tome treba dodati moguće povećanje dolazaka iz Avganistana, Irana i ruske dezertere. Njemačka i EU moraju da budu „spremne", dodao je Knaus.

Osjećaj trajne krize

Dok zvaničnici i humanitarne grupe u Njemačkoj kažu da su u boljoj poziciji da se bave izbjeglicama nego 2015. kada je oko milion ljudi stiglo sa Bliskog istoka i dijelova centralne Azije, još uvijek se oporavljaju od pandemije, koja je pogodila obrazovni i medicinski sistem.

Energetska kriza i istorijska inflacija takođe su velika briga, kako u političkom tako i u ekonomskom smislu, iako su više cijene dovele i do povećanja poreskog prihoda na svim nivoima vlasti, navodi Ministarstvo finansija.

Ipak, čitav ovaj niz događaja doveo je do osjećaja „trajne krize", rekao je Glosman.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu