Kuda ide Džulijan Asanž?

Rano sivo, oktobarsko jutro, u bezličnoj, sivoj sali za sastanke u Savjetu Evrope u Strazburu, u Francuskoj. To okruženje je Džulijan Asanž odabrao za svoj povratak u javni život u vrijeme kad se postavlja pitanje šta on kao sljedeće planira da uradi.

Govorio je tiho, ali samouvjereno tokom jednoipočasovnog saslušanja – 53-godišnji Australijanac, obučen u obično plavo odijelo s kravatom, na kojoj je njegov potpis, upadljivo bijele kose, uredno začešljane na stranu. Obratio se poslanicima iz 46. država-članice te evropske organizacije za ljudska prava.

„Iskustvo višegodišnje izolacije u maloj ćeliji teško je prenijeti. To čovjeku oduzima osjećaj samog sebe“, rekao je osnivač Vikiliksa.

Četrnaest godina proveo je, što u ambasadi Ekvadora u Londonu, što u britanskom zatvoru Belmarš, suočen s mogućnošću ekstradicije u Švedsku i SAD. Sve do puštanja na slobodu u junu ove godine.

Asanžova supruga Stela sjedila je pored njega tokom saslušanja i mučila se oko dugmeta za uključivanje i isključivanje mikrofona, pokazujući i na taj način da mu je potrebna podrška ljudi kojima je okružen.

Saslušanje je prekinuto deset minuta prije predviđenog vremena, nakon što je Asanž rekao da se umorio od odgovaranja na pitanja.

Nosilac slobode govora

Govor u Savjetu Evrope je, rekao je Asanž, izuzetak - u vrijeme njegovog oporavka od višegodišnjih iskušenja i on će se sada ponovo posvetiti rehabilitaciji.

Ali, nakon ovog javnog nastupa nameće se pitanje da li će se Džulijan Asanž vratiti kao lider svjetskog pokreta za slobodu govora?

„Mislim da je na tom sastanku uvidio koliko je njegova uloga važna“, kaže za DW Andrej Hunko, poslanik Ljevice u njemačkom Bundestagu. „Mislim da će odvojiti vrijeme za svoju porodicu, ali je on ujedno zaista važna ličnost kada je riječ o slobodi govora.“

Upitan tokom saslušanja šta namjerava dalje, Asanž je bio neodređen. Rekao je da želi da provodi vrijeme s porodicom i da mu je teško da se prilagodi modernoj stvarnosti, recimo zvuku električnih automobila.

Izjava o priznanju krivice

Detalji sporazuma o priznanju krivice, koji je omogućio njegovo puštanje na slobodu, za sada ostaju nejasni. Njime su ukinute optužbe teškog kršenja američkog Zakona o špijunaži, s kojima se suočio zbog objavljivanja strogo čuvanih dosijea iz američkih ratova u Iraku i Avganistanu, uključujući i dokaze o potencijalnim ratnim zločinima.

„Na kraju sam izabrao slobodu umjesto neostvarljive pravde", rekao je Asanž poslanicima u Strazburu, objašnjavajući zašto je prihvatio dogovor: „Želim da budem potpuno jasan: ja danas nisam slobodan zato što sistem funkcioniše. Slobodan sam, jer sam se izjasnio krivim zbog bavljenja novinarstvom.“

Zahtjev SAD za izručenjem Asanža predstavljao je pritisak na vlasti u Londonu tokom 14 godina njegovog boravka u Velikoj Britaniji, a jedan britanski parlamentarac upozorio je Asanža na neke od njegovih izjava.

„On je oslabio svoj slučaj napadom na kompletan pravosudni sistem britanskog establišmenta“, rekao je za DW ser Kristofer Robert Čop, član Konzervativne stranke u britanskom parlamentu, dok se hodnikom udaljavao od sale za sastanke. „Mislim da je to pokazalo njegovu temeljnu predrasudu, za koju mislim da mu ne ide u prilog.“

Žestoke reakcije na mrežama

Asanžov govor okončan je ovacijama parlamentaraca u sali za saslušanja, uz pedesetak novinara koji su se vrpoljili, utrenirani da ne aplaudiraju na konferencijama za štampu, čak i ako se slažu sa Asanžovim imperativom za slobodu govora.

„Dobro je biti među ljudima kojima je stalo. Dobro je biti među prijateljima“, zaključio je Asanž, dok su van sale mnogi ugledni stručnjaci brzo kuckali svoje objave na platformi Iks.

„Totalno bolesno, odlijepiću“, objavio je tako Maksimilijan Hes, saradnik filadelfijskog trusta mozgova Institut za spoljnu politiku.

„Ah – pretpostavljam da je jedini razlog zašto štampa prati ono što on izgovara, jeste to što će poslije moći da mu postavljaju pitanja“, objavio je Jakob Kirkegor, viši saradnik u briselskom trustu mozgova Brojgel.

Asanž je odmah nakon saslušanja ubačen u lift i nije odgovarao na pitanja novinara.

Simbol globalne borbe za slobodu medija

Za organizacije za slobodu govora, slučaj Asanž istovremeno je i simbol globalne borbe za slobodu medija i razlog za strah novinara.

„Nikada nećemo saznati koje su priče ostale neispričane, zbog onoga kroz šta je on prošao“, kaže Rebeka Vinsent, direktorka kampanja u organizaciji „Reporteri bez granica“.

„Kada su ljudi poput Asanža na meti, to veoma jasno ima "chilling- efekat", nastavlja Vinsent. „Taj efekat postoji i sada, iako je on pušten.“

Ona dobro poznaje Asanža. Šest puta ga je posjetila u zatvoru Belmarš tokom kampanje za njegovo oslobađanje. Vjeruje da je razlog zbog kojeg je govorio u Strazburu značajan.

„Mogao je, umjesto toga, da izabere da se obrati preko bilo kojeg medija", kaže Rebeka Vinsent. „Odabrao je da prvi put govori u Savjetu Evrope, što meni signalizira da je Džulijan još uvek svjestan da se njegov slučaj doživljava šire od onoga što mu se dogodilo.  I da je ovo produžetak njegove borbe za sva naša prava.“Ovaj članak je najprije objavljen na engleskom jeziku