Kuba: Njemački poduzetnik prkosi svim nedaćama

U ovoj je godini Frank Peter Apel već dva puta sa svojom firmom bio na kubanskoj televiziji. Zahvaljujući fleksibilnom i brzom uvozu preko jedne servisne kompanije u Marielu, ponovno je pokrenuta kubanska proizvodnja kontracepcijskih pilula, to je ukratko bila tema prvog priloga. „Proizvodnja je mirovala godinu dana, zato što je nedostajala jedna specijalna gumena cijev", priča Apel, berlinski poduzetnik, u svom uredu u Havanni. „I onda smo dali proizvesti tu cijev u Njemačkoj, stigla je avionom. U roku od tjedan dana smo je ugradili i tako smo onda bili vijest na televiziji."

Strukture kubanske vanjske trgovine često su prepreka u potrazi za brzim rješenjima. „U načelu za svaki proizvod postoji jedna centralna firma koja ga uvozi", priča Apel. Specifičnosti kubanskog uvoza objašnjava na jednom fiktivnom primjeru: „Netko je u svojoj rafineriji u Santiago de Cubi, i ima problem koji treba hitno riješiti. Ali uvoznik u Havanni mora najprije skupiti tri ponude i onda tu stvar mora nabaviti kod najjeftinijeg ponuđača. On doduše možda može argumentirati kako je skuplji proizvod dugovječniji, kako su ukupni troškovi tijekom kompletnog životnog vijeka tog proizvoda zbog toga manji. Ali državni revizori vide samo cijenu. I onda kažu: nisi kupio kod najpovoljnijeg, tu je bilo i korupcije. A kako bi se zaštitili od tog prigovora, dobavljači su de facto prisiljeni da kupuju kod najjeftinijeg."

Posebna gospodarska zona

Slično je bilo i kod tvornice kontracepcijskih pilula, pretpostavlja Apel: „Sve dok dobavljač nema tri različite ponude, on ne može sklopiti posao. Ali tko uopće šalje ponudu za jednu takvu gumenu cijev?" Apel vrti glavom i dodaje: „Kompletna tvornica je mirovala dvanaest mjeseci, i to samo zbog jedne jedine cijevi!"

Nekomplicirano rješenje je bilo moguće samo zahvaljujući tome što je Apelova firma PASI Mariel Service (PAMAS) otvorila podružnicu u posebnoj razvojnoj zoni, i to kao prva njemačka firma na Kubi. Zahvaljujući tom potezu, Apel može direktno uvoziti iz inozemstva. „To je prednost Mariela", kaže Apel. Posebna razvojna zona se nalazi oko luke Mariel, 45 kilometara zapadno od Havanne. Otvorena je prije deset godina. Poreznim i carinskim olakšicama kubanske vlasti u tu zonu žele privući inozemne investitore, kako bi potaknuli privredni razvoj. Bilanca uspjeha tog projekta je za sada dosta skromna.

Blokada SAD-a i domaći problemi

Kuba naime nije pretjerano atraktivna lokacija za poslovanje. Ekonomski razvoj koči američka blokada koja traje već šest desetljeća, ali i domaći problem. Karipska zemlja upravo se nalazi u novoj, dubokoj gospodarskoj krizi, postoje veliki problemi s opskrbom. Priljev deviza na Kubi je presušio – razlozi su pad broja inozemnih turista zbog pandemije koronavirusa, odnosno pojačavanje američkih sankcija. Pogotovo mladi ljudi masovno napuštaju Kubu.

Čini se da ovo nije baš najbolji trenutak za investicije na Kubi. Ali Frank Peter Apel svejedno to čini. U svibnju je otvorio podružnicu u Marielu. I onda je po drugi put bio na TV-u. U Marielu PAMAS, firma kćer berlinskog poduzeća PASI (Pumpen und Armaturen Service International), želi proizvoditi hidrauličke komponente prilagođene potrebama mušterija, odnosno nuditi popratne servisne usluge. Radi se o komponentama koje se koristi primjerice u rudarstvu, u vodoprivredi ili u građevinarstvu.

Apel već 30 godina „plovi" kubanskim privrednim vodama. Njegov je otac bio prevoditelj u Allendeovom Čileu, a kasnije je radio kao konzul za privredne odnose u veleposlanstvu DDR-a u Havanni. Jedan dio svog djetinjstva je Apel tako proveo na Kubi i dobro poznaje tu zemlju. „Kubanci imaju ogromne potrebe, ali ono što otežava trgovinu je financiranje." A često su, kako dodaje, glavni problem, rizici oko (ne)plaćanja – Kuba je naime u kroničnim financijskim problemima. Dodatne komplikacije po pitanju financiranja projekata predstavljaju unutarnjopolitički, ali i vanjskopolitički faktori. Kada je Raúl Castro 2008. od svog brata Fidela preuzeo vođenje zemlje, on je otvorio kubansku ekonomiju stranom kapitalu, dozvolio je širenje privatnih inicijativa, ali istovremeno je vojska počela igrati snažniju ulogu, porastao je stupanj kontrole. Glavna prepreka za pojačani angažman njemačkih firmi u poslovanju s Kubom je nepostojanje državnih jamstava za vanjskotrgovinske kredite.

Nepopravljivi optimist

Kada je financiranje poslova postalo sve teže, firma se sve više i više počela fokusirati na aktivnosti trgovačkog zastupnika za neke proizvode, kaže Apel. Paleta se kreće od proizvoda čuvenih proizvođača uređaja za laboratorijsku analizu u sektoru biotehnologije, farmaceutske industrije, pa sve do polietilena koji se koristi za proizvodnju cijevi za vodu ili posebno otpornih pumpi koje su tražena roba u rudnicima nikla. Kako bi mušterijama na licu mjesta mogao ponuditi i usluge servisa, a ne samo prodavati tu robu, Apel je u Marielu otvorio filijalu, koja berlinskoj firmi nudi nekoliko prednosti: „U mom poslovnom području ja tako mogu sam uvoziti robu, direktno je prodavati krajnjim kupcima, carine su ekstremno niske, a i porezi", kaže Apel. S druge strane problem je činjenica da je, zbog kubanskih financijskih problema, praktički postalo nemoguće transferirati novac u inozemstvo.

Sveopća kriza u zemlji ostavlja traga i na poslovanje berlinske tvrtke, pogotovo što se tiče listi narudžbi. Početak poslovanja u Marielu je protekao skromno. Ali Apel se svejedno ne da obeshrabriti: „Da nisam nepopravljivi optimist, već odavno ne bih ni bio ovdje. Englezi imaju poučnu izreku: It's always darkest before the dawn. Najmračnije je neposredno prije svitanja", napominje Apel. "Mislim da se trenutno nalazimo u toj situaciji. Ali stvari na neki začuđujući način uvijek idu dalje, nekako."