Kreševska potkovana jaja - za život i sreću

Kreševo, gradić u srcu središnje Bosne, mjesto je gdje se još uvijek održava stoljetna tradicija prema kojoj je, između ostalog, to tradicionalno rudarsko i kovačko središte i prepoznatljivo – potkivanje jaja. "Potkivanje jaja potiče još iz Srednjeg vijeka, kada su Sasi došli na ovo područje, inače bogato rudama. Oni su tada donijeli novu tehnologiju kopanja i taljenja rude, te unaprijedili kovačke tehnike i znanja prenijeli lokalnom stanovništvu", kaže za Deutsche Welle Stjepan Biletić, jedan od rijetkih "potkivača jaja" u Kreševu.

Tradicija je, kaže, na području Kreševa prisutna stoljećima, premda se ne može vremenski tačno precizirati kada je netko prvi put potkovao jaje. Lokalnim momcima, dodaje on, puno je značila ta tradicija: "Mladi momci koji su dolazili da uče kovački zanat trebali su na neki način potvrditi da su taj zanat i usavršili. Kako bi im 'majstorluk' bio priznat, morali su znati potkovati jaje."

Potkovano jaje – znak spremnosti za ženidbu

Stjepan pojašnjava koliko je kompliciran sam postupak običnog potkivanja, gdje se prvo mora izraditi odgovarajuća potkovica i to kovanjem užarenog željeza. "Potkovica bi morala savršeno odgovarati konju i ne bi smjela 'klapati', jer bi životinja poklecala. Možete misliti kako je tek bilo izraditi minijaturnu potkovicu i potkovati jaje, a da je ta potkovica savršeno pričvršćena?" Tek takav rad bio bi dokaz izučenog zanata, ali i potvrda da je momak spreman za ženidbu.

"Nakon što bi majstori ocijenili njegov rad, novopečeni kovač potkovano jaje stavljao bi u prozor kuće, da ga djevojke mogu vidjeti. Bio je to znak da je postao majstor i da samostalno može uzdržavati obitelj, da se može ženiti", pojašnjava Stjepan.

Premda nešto jednostavniji nego prije, sam postupak potkivanja jajeta zahtijeva dosta spretnosti, pažljivosti, ali i smirenosti. Jaje se, kako objašnjava Stjepan, prvo mora probušiti i iz njega 'ispuhati' sadržaj. Potom se izrađuje model potkovice, posebno prilagođen svakom jajetu, te se pristupa izuzetno osjetljivom poslu bušenja i potkivanja jajeta. Stjepan kaže da se često desi da gotovo završi potkivanje, a onda preosjetljiva ljuska jajeta pukne kod zakivanja posljednjeg eksera.

Simboli života i sreće

Osim potvrde kovačke spretnosti, dodaje on, potkovano jaje svakako u sebi nosi i spoj nekoliko simbola. "Jaje simbolizira početak života, a potkova je simbol sreće, blagostanja. Svaki čovjek teži dobrobiti i napretku."

Nažalost, napretka za višestoljetnu tradiciju potkivanja jaja baš i nema. Taj čudnovati zanat, koji je, pored gračaničkog keranja, kestenovog meda iz Cazina, ranog krompira iz Ljubuškog, sarajevskih filigrana, zlatara i savata, te hercegovačkog meda upisan u registar geografski zaštićenih proizvoda BiH, polako izumire. U Kreševu se njime bave samo još Stjepan Biletić, penzionirani učitelj i njegov kolega nastavnik Krešimir Gabela. Stjepanu je to tek hobi, kojim se bavi još od 1980. godine, a nada se da će taj hobi zainteresirati i njegova dva unuka. Stariji unuk, kako kaže, ponekad stidljivo proviri u njegovu radionicu za potkivanje jaja. "Ima još sigurno pet-šest njih koji znaju potkivati jaja, ali to ne rade, jer od potkivanja jaja se ne može živjeti".

'Tucačka' groznica

Cijena potkovanog jajeta je simbolična u poređenju sa uloženim trudom, i kreće se od pet do 20 konvertibilnih maraka (2,5 do 10 eura). Prodaja baš i ne ide, tek od blagdana do blagdana ili u sezoni kada u Kreševu boravi više turista ili Kreševljaka koji su odavno napustili rodni kraj. U novije vrijeme osim potkovice na jaja se ukivaju i drugi simboli, poput vjerskih obilježja, zastava, ali i amblema popularnih nogometnih klubova, pa se tako u Stjepanovoj radionici mogu pronaći i jaja sa grbom sarajevskih "Željezničara" i "Sarajeva", ali i splitskog "Hajduka" i zagrebačkog "Dinama". Sjepan se upravo priprema i za izradu potkovanog jajeta sa obilježjem minhenskog "Bayerna".

Specifičnost Središnje Bosne, dodaje Stjepan nisu samo potkovana jaja, već i natjecanje u "tucanju pisanicama" na sam blagdan Uskrsa. "Pripreme znaju trajati i po godinu dana, koliko neki ulože u potragu za manjim, izuzetno tvrdim jajima kokoši Morulje, stare bosanske rase, koja godišnje snese tek 50 do 100 jaja. Moruljina jaja tražena su upravo zbog specifične tvrdoće, a za 30-ak jaja pojedinci su spremni izdvojiti i po nekoliko stotina eura", kaže Stjepan.

Ni sam ne može procijeniti koliko je jaja potkovao. Na udaru njegovog alata, osim kokošijih, našla su se i ćureća, pačija, guščija, čak i nojeva jaja. Ono što se zna je da će korpice uskršnjih pisanica širom BiH, ali i svijeta, i ovog Uskrsa zasigurno krasiti i pokoje kreševsko potkovano jaje majstora Stjepana.