Konačno na sigurnom? Sudanske izbjeglice u Egiptu

Uska klupa u hladu, malo pakovanje soka za djecu - Iman Abdullah i njena obitelj prikupljaju snagu na autobusnoj stanici u blizini Asuana.

Iza njih je naporno putovanje: šest dana autobusom od sudanske prijestolnice Kartuma do Egipta - na temperaturama od oko 40 stepeni u hladu. S juga Egipta ona i bratova obitelj žele dalje na sjever.

"Vjerojatno ćemo ići različitim putevima od Kaira", kaže ona. "Ali nastojimo ostati zajedno što je duže moguće kako se djeca ne bi osjećala tako otuđeno."

Deseci hiljada izbjeglica iz Sudana

Iman Abdullah i njezina obitelj su u bijegu - kao i deseci hiljada drugih ljudi. Sukob dvojice najmoćnijih ljudi u Sudanu ih je iscrpio. U zemlji jedva da ima struje, hrane, pića, nema medicinske skrbi - a pogotovo nema sigurnosti.

„Osjećamo to kao rat bez razloga. Oni protjeruju ljude, protjeraju djecu. Nama je ranije bilo veoma dobro - ali odjednom smo raseljeni, nemamo više posla i novca", kaže Iman. 

Iman i njezina obitelj su među Sudancima koji su si mogli priuštiti skupe autobusne karte za Egipat. Od početka borbi cijena karata je udeseterostručena, a karte su koštale i do 1000 eura po osobi.

Iman je zubar; njezino troje djece išlo je u međunarodne škole u Kartumu i govore engleski i arapski. Sada kraj nje sjedi njen sedmogodišnji sin Mustafa, potišten i preplašen. Neizvjesnost proteklih dana posebno je teško pala djeci, kaže Iman. Jedanaestogodišnja Tala objašnjava zašto: "Jako me boli ostaviti svoju zemlju i cijelu svoju obitelj. Boli me ostaviti sve iza sebe."

Ni hrane ni pića

Nekoliko metara dalje vozač stavlja prtljagu nekoliko putnika na krov minibusa. Većina sa sobom ima samo jedan kofer. Kofer Shehab Al-Din je gotovo prazan: "Imali smo sa sobom ostatke iz frižidera, trajali su jedan dan”, kaže on. "Drugi dan nismo imali ništa - ni hrane ni pića. Jedan dan je bio grah s malo soli, drugi falafel."

Kad su stigli na egipatsku stranu, dobili bi čistu vodu, sok i čips. "Djeca su bila nevjerojatno sretna - kao da im se ostvario san", kaže Al-Din.

Shehab Al-Din drži svoju dvogodišnju kćer u naručju. Nosi elegantnu košulju i odgovarajuću kožnu torbu. U Kartumu je radio u medicinskom laboratoriju - sve dok u glavnom gradu nije postalo preopasno. 

Rat je stigao u Kartum

Situacija je loša, kaže, "ekstremno loša". „Katastrofalna je - nema pomoći organizacija - ni humanitarne pomoći, ni volontera, ni medicinske skrbi. Ništa ne funkcionira", kaže on.

Ni pod kojim uvjetima se ne želi vratiti u Sudan, kaže ovaj 39-godišnjak. Već u prošlosti je bilo mnogo nereda i tučnjava između različitih skupina. Ali sada je rat stigao u Kartum:

„Granatiranje uopće više ne prestaje - rakete, topovi, avioni. Mrtva tijela leže posvuda po ulicama glavnog grada. Raketni projektili pogađaju stambene objekte – potpuno nasumično", kaže on.

"Nemamo plan"

Shehab, njegova supruga i njegovo dvoje djece žele nastaviti put prema Kairi. Ali karte za voz su trenutno rasprodane. Shehab broji egipatske novčanice u ruci. Je li dovoljno za noćenje u Asuanu? Podiže pogled i razmišlja. Iman i njena djeca sjede na klupi nasuprot. Čekaju.

„Nemamo plan", kaže Iman, „Najvažnije nam je bilo pobjeći od rata. Sada moramo vidjeti što će se dogoditi", kaže ona.

tagesschau

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu