Koliko je bolestan njemački obrazovni sistem?

Ima i onih dana kada je njemačkoj ministarki prosvjete sve potaman. Na primjer onda, kada se dodjeljuju godišnje nagrade najboljim nastavnicima, a ministarka Betina Štark-Vacinger ima tu čast da održi govor dobitnicima Njemačke učiteljske nagrade. To su, na primjer, nastavnik matematike koji, kako kažu njegovi đaci, to teško gradivo umije da predaje na uzbudljiv način. Ili defektolog koji je u svoj pozorišni projekat uključio i učenike u invalidskim kolicima. Ili nastavnik koji na svojim časovima koristi video-snimke, koje je sam napravio.

Sve je dakle divno u „zemlji pesnika i filozofa"?

Samo što u proteklih nekoliko nedjelja i mjeseci jedno istraživanje za drugim jasno pokazuju da je njemačkom obrazovnom sistemu hitno potrebna – dopunska nastava. Prvo su u PISA-studiji u decembru njemački đaci u matematici i čitanju prošli lošije nego ikad.

Pa su onda u Istraživanju o mladima u 2024. upravo ti mladi kritikovali očigledne nedostatke kada je riječ o digitalizaciji u školama i ukazali da nisu pripremijeni za svijet rada i realan život. A onda je i u takozvanom Školskom barometru skoro svaki drugi nastavnik (47 odsto) izjavio da je lično bio svjedok psihičkog ili fizičkog nasilja među učenicima.

„To vidimo kao pokazatelj da je sistem bolestan", kaže Dagmar Volf. Ta bivša nastavnica vodi Odjeljenje za obrazovanje Fondacije Robert Boš u Štutgartu, koje je i anketiralo više od 1.600 nastavnika za Školski barometar. Volf kaže: „Govorimo o maltretiranju, govorimo o vandalizmu, ali i o fizičkim obračunima, od kojih se neki, naravno, događaju i van školskog dvorišta. Čak su nam pričali da su u neke od tih događaja bili umiješani i roditelji. To jeste izuzetak, ali nije da toga nema."

Nasilje čak i u nižim razredima

Nekada bi bilo nezamislivo da senator za obrazovanje Berlina mora da pošalje pismo u 800 škola, kako bi upozorio na postove koje se šire po Tiktoku o „Nacionalnom danu silovanja" 24. aprila, u kojima se navodi nevjerovatna tvrdnja da su seksualni napadi navodno dozvoljeni. I geopolitičke krize i ratovi imaju uticaja. Dagmar Volf kaže da nastavnici navode da je povećan broj nasilnih incidenata među učenicima zbog rata u Gazi i Izraelu.

I prevario se onaj ko je pomislio da je sve to problem samo sa starijim učenicima –slučajevi maltretiranja i tuča dešavali su se i među đacima prva četiri razreda, dakle među djecom starosne dobi od šest do deset godina.

Zaključak Dagmar Volf je sljedeći: kada je u pitanju obrazovanje, Njemačka je država podijeljena na dva dijela. S jedne strane je više od 3.000 gimnazija u kojima su i uslovi i izazovi potpuno drugačiji od onih drugih škola koje prvenstveno pohađaju djeca, odnosno mladi ljudi migrantskog porijekla, kao i oni, kako kaže Volf, „obrazovno ugroženog porijekla". A plus je tu i herkulovski zadatak za sve škole u Njemačkoj: prihvatanje izbjeglica.

„U posljednje dvije godine integrisali smo u obrazovni sistem više od 200.000 djece iz Ukrajine – i najmanje isto toliki broj djece iz drugih zemalja u kojima su, ili velike ekonomske poteškoće ili bjesni rat. Naravno da to situaciju u školama čini mnogo težom nego što je bila prije deset godina", kaže Dagmar Volf iz Fondacije Robert Boš.

Izazovi: mobilni telefoni, posledice pandemije korone

Ako želite da steknete predstavu o tome kako i koliko se svakodnevni život u školama posljednjih godina promijenio, onda najbolje da razgovarate s Torstenom Milerom (ime je promenjeno). On je socijalni radnik u jednoj srednjoj školi u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji i svakodnevno se suočava s potrebama, brigama i problemima učenika. U intervjuu za DW on daje sljedeće objašnjenje za sve veći stres, iscrpljenost i nedostatak samopouzdanja i motivacije kod mladih – što su sve pojave zabilježene u Istraživanju o mladima u 2024:

„Odlučujuća je, naravno, upotreba mobilnog telefona. To je promijenilo način na koji komuniciramo jedni sa drugima. Mladi više pričaju jedni o drugima, nego jedni s drugima i tako nastaju nesporazumi, koje ranije nismo imali. Plus – još uvijek se nosimo s posljedicama pandemije korone, sa gubitkom sigurnosti i značajnim porastom broja psihijatrijskih oboljenja."

Višemjesečno zatvaranje škola tokom pandemije smatra se najvećom greškom u njemačkoj politici suočavanja s korona-virusom: dok su škole u Francuskoj bile zatvorene samo 56 dana, u Španiji 45, a u Švedskoj 31 dan, njemački đaci imali su onlajn-nastavu više od 180 dana.

Miler uočava da je mladim ljudima danas često „mnogo kraći fitilj" i da se brzo raspaljuju. Veća je vjerovatnoća da će se pokoškati ili potući, umjesto da razmjenjuju argumente. Škola pokušava tome da se suprotstavi trodnevnim kursevima o deeskalaciji, koju vode socijalni radnik Miler i njegov tim.

„Prenosimo znanje o tome kako dolazi do svađe i šta grupa ili ja kao pojedinac mogu da uradim da uopšte ne dođem u takvu situaciju. Kako funkcioniše mobing, odnosno maltretiranje, koje je već svaki drugi ili svaki treći učenik lično doživio? Na kraju, kroz vježbe razvijamo zajedničku strategiju za borbu protiv svega toga."

Kako poboljšati situaciju?

Recept za poboljšanje situacije bio bi: manja odjeljenja uz isti broj nastavnika, razvijen sistem asistenata, pojačan socijalni rad i više školskih psihologa. To je Milerov recept za vraćanje njemačkih škola na pravi put. Štefan Dil bi vjerovatno sve to odmah potpisao, ali njegov spisak je mnogo duži. On je predsjednik Udruženja njemačkih učitelja i za DW kaže:

„Potrebno nam je mnogo ljudikoji mogu da predaju njemački kao 'drugi jezik', odnosno kao strani jezik. Treba nam pomoćno osoblje u oblasti školske psihologije, asistenti u školi, ljudi obučeni za rad s mladima. Problem je što više ne uspijevamo tako lako da pronađemo ljude, jer je demografski razvoj u suprotnosti sa potrebama. One su sve veće, a kvalifikovanih radnika koje tražimo je sve manje i manje."

I tako raste frustracija među nastavnicima, koji sve više moraju da posreduju u sukobima, umjesto da drže nastavu. Rezultati Školskog barometra dovoljno govore: prema toj anketi, svaki treći nastavnik se i po više dana osjeća emocionalno iscrpljeno. Više od četvrtine (27 odsto) ispitanih napustilo bi posao u školi – iako je velika većina nastavnika i dalje zadovoljna svojim pozivom. A najveći izazov sada je – ponašanje učenika.

Zato je potrebno više kadrova za sprječavanje nasilja, zahtjeva direktor jedne gimnazije u Bavarskoj. Ako se prekorače određene granice, onda pomaže samo politika nulte tolerancije: „U jednom trenutku je kraj, ne može više, i mi moramo da se obratimo policiji kako bismo ih bar malo odvratili. To se odnosi i na mobing. Pa i kada je u pitanju sajber-mobing, mnogi direktori školasu primorani da i takve slučajeve prijavljuju policiji."

Ovaj članak je prvobitno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu