Koalicija na dvije pozornice

To je zvučalo kao nekada, u vremenima kada se njemačka politika bavila stvarima koje zaista zanimaju ljude između Alpa i Sjevernog mora. Koalicija CDU/CSU i SPD, koju predvodi Angela Merkel, do jeseni želi da skine sa dnevnog reda teme zvane: porez na nasljedstvo, fleksibilne penzije, ista plata za žene i muškarce (ili bar poboljšanja na tom polju), i još neke stvari koje su u posljednje vrijeme predmet diskusija. Koalicija je, uostalom, već postigla ponešto, kao što je dogovor o minimalnom dohotku. Ali, šta to sve vrijedi, kada tri najvažnije figure: kancelarka, šef SPD i šef CSU, ostavljaju utisak da stalno rade jedno protiv drugog kada je riječ o izbjegličkoj krizi?

Na njihovom sastanku tema izbjeglištva nije ni pominjana. To je korisno za mir u kući, ali je i pored toga – loše. Jer, birači bi rado da saznaju kako će ta tema dalje da se razvija.

CSU je odavno opozicija

Činjenica je da je prije godinu dana Angela Merkel rekla: „Uspjećemo!“, i tada je CSU sa Horstom Zehoferom na čelu praktično napustila koaliciju. Jasno je da u Berlinu još uvijek sjede ministri iz te stranke. Ali, CSU je sada zapravo opozicija. Otada je koalicija dva puta mijenjala zakon o azilu, pooštrila mjere vraćanja migranata iz Njemačke, i profitirala od toga što su druge zemlje zatvorile rute za zbjegove ka Evropi.

Osim toga, kancelarka je smislila i dil sa Turskom. Dakle, koalicija jeste radila, ali sada više nisu važne činjenice. Velika koalicija postoji na dvije bine: za radim stolom u vladinom kabinetu i u javnim sukobima. Kancelarkini fanovi kažu da ona nikako ne smije da popusti. Mnogi među njima nisu ni članovi ni birači CDU – riječ je o mnogim socijaldemokratama ili Zelenima, ali i o hiljadama dobrovoljaca koji pomažu izbjeglicama. „Uspjećemo!“ – taj slogan bi trebalo i dalje da važi. Protivnici Merkelove žele da ona prizna da se prevarila. Takvih je mnogo upravo u redovima CDU. A CSU traži tzv. gornju granicu – ograničavanje broja izbjeglica koje dolaze u Njemačku. Kada se diskutanti iz različitih stranaka vladajuće koalicije nađu zajedno u nekoj televizijskoj emisiji, niko ne bi pomislio da su zajedno na vlasti. A Bavarcima (CSU) je ionako najvažnija – Bavarska.

Svi su nervozni zato što je to „Uspjećemo!“ probudilo đavola koji je spavao. Uvijek je postojala netrpeljivost prema strancima, ali sada je ona dobila i kućni broj za koji može da se glasa na izborima, što ranije nije bilo slučaj. I zato sada u koaliciji svako upire prstom u onog drugog i kaže: „To je tvoje maslo!“

Borbe oko sporednih stvari

Horst Zehofer pušta da se javno raspravlja o tome da li je njegovoj CSU potreban sopstveni kandidat za kancelara, da li treba da posjeti kongres CDU – ili Angela Merkel treba da posjeti njegov stranački kongres. Zigmar Gabrijel (SPD) kaže da je Merkel samo rekla „Uspjećemo!“, ali da poslije toga nije postigla ništa. U redu – i SPD je sve vrijeme bila na vlasti. A Angela Merkel ne kaže ništa – uostalom, tako je uvijek i postupala.

Kako bi bilo da ovi protagonisti rezimiraju šta su na planu izbjegličke politike učinili u poslednjih godinu dana? Šta je bilo dobro, a šta ne? Šta ujedinjuje tri stranke? Šta ih razlikuje od AfD koja svoje kampanje gradi na strahu? Tada bi se ponekom bar vratio osjećaj da se vlada zajednički – i pored sporova.

To se, naravno, neće desiti. Ali, ne bi bila loša ideja, bar teoretski. Nije li tako?