“Kalorijske bombe” bez upozorenja
22. septembar 2009To je posebno vidljivo kod proizvoda koji sadrže veliku količinu kalorija poput slatkiša, mesnih narezaka i mliječnih proizvoda. ”Kada potrošači ne znaju koliko kalorija gutaju, nemaju lošu savjest”. Ovo je postala poslovna parola mnogih proizvođača hrane koji ne vide potrebu da svoje mušterije informišu o tome koliko njihov proizvod sadrži kalorija, masti, šećera ili soli.
Armin Valet iz Centrale za zaštitu potrošača komentariše: ”Utvdili smo da na pakovanjima visokokaloričnih proizvoda nije prikazana tabela sa nutritivnim vrijednostima, dok je u suprotnom, na pakovanjima proizvoda koji sadrže manje šećera i masti, oslikana i tabela nutritivnih vrijednosti tog proizvoda. Takve informacije su posebno zanimljive kada želiti da kupite neki slatkiš, jer upravo one i utiče na vašu odluku o kupovini tog proizvoda.”
Lobisti nadjačali volju naroda
Ovakva poslovna politika ne iznenađuje, jer proizvođači hrane nisu zakonski obavezani da potrošače informišu o količini kalorija u određenom proizvodu. Industrijski lobisti u Briselu realizovali su svoj cilj ubjedivši nadležne u Evropskoj komisiji da objavljivanje tabele sa nutritivnim vrijednostima bude njihova dobrovoljna odluka. Tilo (Thilo) Bode iz Organizacije za kontrolu namirnica ”Fudvoč” (Foodwatch) poručuje: ”Neće biti nikakve svrhe budemo li i dalje samo upućivali apele na proizvođače. Zakoni moraju biti promijenjeni i naši zastupnici u Briselu trebaju da ispoštuju volju naroda Njemačke.”
”Semafor” označava količinu kalorija
A 70 odsto Nijemaca bi željelo da količine kalorija budu obilježene takozvanim ”modelom semafora” po uzoru na zemlje Skandinavije. Koncept je jednostavno zamišljen: crvena boja označava visokokalorične namirnice, žuta srednjekalorične i zelena niskokalorične proizvode. Peter Hauk iz Ministarstva za zaštitu potrošača tvrdi, međutim, da pomenuti model ne bi dao željene efekte.
”Naš problem je u tome što mi na evropskom nivou za sada nemamo napretka. Nema nikakve svrhe da njemačke preduzetnike zakonski obavezujemo na nešto, što neće biti ispoštovano i u drugim zemljama. Svoje proizvode u Njemačkoj plasiraju, primjera radi, i italijanski proizvođači tjestenine ili francuski proizvođači sosova koji nisu dužni da svoje proizvode, između ostalog, deklarišu i sa tabelom nutritivnih vrijednosti.”
Autor: Selma Filipović
Odgovorni urednik: Mehmed Smajić