Kako njemačka provincija privlači radnu snagu?

Ruina tvrđave Rozenštajn caruje na stijeni iznad gradića Hojbaha. Ko odavde baci pogled na livade, teško će pretpostaviti da je Hojbah centar za proizvodnju teških mašina.

Ali Kundžan Patel (30) nam priča da inženjeri poput njega ovdje, sat vremena vožnja istočno od Štutgarta, mogu napraviti finu karijeru. „Ovdje ima mnogo interesantnih firmi, a svaka ima svoj stil", kaže ovaj Indijac.

U regionu istočnog Virtemberga živi 450.000 ljudi na površini dvostruko većoj od Berlina. Više od trista preduzeća bavi se proizvodnjom alata, mašina i postrojenja.

Taj kraj je jedan od mnogih u njemačkoj koji djeluje ruralno, ali je industrijski div. Polovina njemačkog BDP-a od blizu četiri biliona eura ostvaruje se u ruralnim krajevima.

Ali, mnogi ljudi odlaze u gradove, stanovništvo je sve starije. Okruzi dalje od metropola se zato dovijaju da privuku radnu snagu iz gradova, ali i iz inostranstva.

Obećavaju posao studentima

Migranti pak često oklijevaju. Ne potiču odatle, boje se da u selima i varošima mogu naići na konzervativniju sredinu sa siromašnijim društvenim životom.

Patel se pak toga nije bojao. Sada radi kod Rihter lajting tehnolodžis, proizvođača luksuznih sistema osvjetljenja sa sjedištem u Hojbahu, mjestu sa deset hiljada stanovnika. U toj firmi ima 110 zaposlenih iz čak 34 zemlje.

Firma je pronašla i vrbovala Patela kada je ovaj sa međunarodnom grupom studenata obližnje Visoke škole u Alenu obilazio firmu.

To pomaže – pronaći strane studente i obećati im posao čim diplomiraju, kaže Markus Šmid iz Industrijske i trgovinske komore Istočnog Virtemberga. Inače je malim firmama teško da dovedu gotove stručnjake iz inostranstva, kaže Šmid za DW.

Drugačije je sa velikim igračima koji mogu da priušte usluge regrutera i reklame. „Trenutno pokrivamo potrebu za stručnom radnom snagom, između ostalog jer smo aktivni na međunarodnom tržištu rada“, kaže Georg fon Erfa, šef odjeljenja za ljudske resurse u Cajsu.

Cajs se bavi optikom, gigant je na polju mikročipova. Zapošljava 40.000 ljudi, a centrala je u Oberkohenu – varoši sa svega osam hiljada duša.

Teže je Berndu Rihteru, gazdi firme Rihter lajting tehnolodžis. On se ne štedi – nove zaposlene prima i u svojoj kući kako bi se oni osjećali kao kod kuće.

Ljepote malog mjesta

Rihter nam priča da za njega nema apsolutnih kriterijuma. Recimo, zaposleni ne mora govoriti njemački. Vremenom je uveo engleski kao zvanični radni jezik.

To, naravno, odgovara inženjeru Kundžanu Patelu. Kaže, učenje njemačkog mu je trenutno najveći izazov u životu. Rihter nudi zaposlenima besplatne kurseve.

Gradonačelnik malenog Hojbaha Džoj Alemazung kaže da došljaci treba da se osjećaju prihvaćeno u gradu. „Kad neko sa mnom priča, i ne ostavlja mi dojam da sam drukčiji, onda osjećam da sam kod kuće“, dodaje on.

Alemazung zna o čemu govori – iz svoje domovine Kameruna doselio se u Njemačku na studije prije tridesetak godina.

Kaže, prednost malog mjesta u Njemačkoj je bliskost ljudi koji žive kroz sportska, lovačka, kulturna i druga udruženja.

„Društveni život je ovdje dobar", kaže i inženjer Patel, koji često ide na lokalne priredbe. Obožava da šeta okolnim visoravnima.

Njegov šef Rihter zadovoljan je što to čuje. Jer, kaže, radnik će doći i ostati u ovom kraju „ako stvarno bude ispunjen“.

 Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu