Kako je rat u Gazi zbližio Tursku i Egipat?

"Neki žele da me pomire s Al-Sisijem. To odbijam. Neću sjediti za istim stolom s anti-demokratom", rekao je turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan još 2019. godine o svom egipatskom kolegi Abdel Fatahu al-Sisiju. Nazvao ga je "ubicom". Razlog je vojni udar protiv Mohameda Mursija, koji je bio demokratski izabran nakon takozvanog Arapskog proljeća. Al-Sisi je tada bio vojni komandant.

Ideologija islamističke Muslimanske braće, koju je zastupao Mursi, takođe je imala uticaj na Erdoganovu politiku. Nakon protesta na trgu Tahrir u Kairu 2013. godine, Erdogan je u svakoj prilici koristio rabia gest Muslimanske braće. Neposredno prije lokalnih izbora 2019. godine, Erdogan je socijaldemokratskog protivnika njegove stranke doveo u vezu s Al-Sisijevom vladom: "Hoćemo li u nedjelju odlučiti za (našeg kandidata) Binalija Jıldırıma ili za Al-Sisija?": rakao je on tada.

Od „ubice" do "brata"

No, ta vremena su sada prošlost. Al-Sisi i Erdogan susreli su se 2022. godine tokom Svjetskog prvenstva u fudbalu u Kataru i pružili jedan  drugome ruke. Nakon viralne fotografije uslijedila je "diplomatija zemljotresa": Nakon razornog zemljotresa u Turskoj 2023. godine, Al-Sisi je pozvao Erdogana, a nekoliko dana kasnije, egipatski ministar vanjskih poslova Samih Šukri posjetio je područje pogođeno razornim zemljotresom. U septembru 2023. godine dvojica predsjednika su se sastala prilikom održavanja samita G20 u Indiji. U februaru 2024. godine, Al-Sisi je ugostio Erdogana u Kairu, a dvojica lidera su se smiješila pred kamerama. Erdogan je iznenada promijenio retoriku i za svog kolegu, koga je nazivao "ubicom", rekao: "Moj poštovani brat".

Sada će Al-Sisi 4. septembra biti dočekan u Ankari – prvi put. Dvije regionalne sile žele dodatno produbiti svoje odnose.

"Ujedinjujuća uloga" Izraela

Sličan stav dviju zemalja prema izraelsko-palestinskom konfliktu odigrao je značajnu ulogu u njihovom ponovnom približavanju. "Rat na Bliskom istoku i način na koji ga Izrael vodi odigrao je ujedinjujuću ulogu", kaže Selin Nasi, politička naučnica s London School of Economics (LSE). Eksperkinja za vanjsku politiku poredi odnose s "brakom iz razuma". "Iako se dvije zemlje ne slažu uvijek, njihovi interesi su usklađeni. Obje žele primirje, povlačenje Izraela iz Pojasa Gaze i osnivanje palestinske države", kaže Nasi.

Gamal Abdel Gavad, politolog sa Američkog univerziteta u Kairu, to potvrđuje. "Postoji suštinska usaglašenost između dvije zemlje u vezi s rješenjem tog konflikta", kaže Gavad. Saradnja između Kaira i Ankare će dodatno olakšati postizanje ciljeva koje obje zemlje imaju u regionu, smatra on.

Ponovno približavanje djelimično odgovara čak i interesima Izraela, ističe Mithat Rende, bivši turski ambasador u Kataru. "Izrael je ustvari oduvijek želio da se ove dvije zemlje ponovo zbliže. Želio je okupiti zemlje s muslimanskom većinom i stvoriti muslimanski front protiv Irana", kaže Rende.

Turska takođe namjerava igrati konstruktivnu ulogu u Gazi – što je moguće samo uz saradnju s Egiptom. "Važno je da su odnosi s Egiptom dobri. Da bi mogla slati humanitarnu pomoć u Gazu, Turska treba pomoć Egipta, jer se 90 posto te pomoći isporučuje preko graničnog prelaza u Rafahu", kaže Nasi.

Ekonomska dobit za obje strane

Iza ovog poboljšanja odnosa, pored geopolitičkih, stoje i ekonomski interesi. "Ekonomije dviju zemalja se međusobno dopunjuju. Egipat je bogat energijom, dok Turska ima razvijenu industrijsku infrastrukturu. Turski investitori pokazuju veliko interesovanje za Egipat", kaže Rende.

"Egipat je postao važan akter u pogledu energije", potvrđuje Nasi, misleći na naftna i plinska nalazišta – od čega Turska takođe želi profitirati. Egipat igra ključnu ulogu u "Forumu za gas Istočnog Mediterana" (East Mediterranean Gas Forum), jer je u Kairo sjedište te organizacije. Među mediteranskim zemljama uključenim u ovu asocijaciju, , pored Egipta, nalaze se i Grčka, Kipar, Francuska, Izrael, Italija, Jordan i Palestinska područja – ali ne i Turska.

"Dobre vijesti"

Smanjenje napetosti između dviju zemalja poznavaoci prilika posmatraju kao pozitivan razvoj događaja – ne samo za region, već i za cijeli svijet. "Ovo je izvanredan razvoj događaja za sve. Stabilnost u Istočnom Mediteranu je važna za sve strane," kaže Rende. "Ovdje govorimo o dvije najjače vojske i o dva društva koja se ubrajaju u najobrazovanija u islamskom svijetu. Osim toga, ove zemlje kontrolišu značajan dio globalne trgovine," ističe ovaj diplomata, ukazujući na Bosfor, Dardanele i Suecki kanal. "Nalazimo se u vremenu kada se globalni lanci snabdijevanja raspadaju. U budućnosti bi se konkurencija između SAD-a i Kine mogla razviti u sukob. U svakom slučaju, Turska i Egipat će služiti kao proizvodne baze."

Ovaj tekst je prethodno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko "X", na Youtubeu, kao i na Instagramu