Kako funkcioniše brzi test na korona-virus?

Za sada ne postoje lijekovi ili vakcine protiv novog korona-virusa SARS-CoV-2 ili COVID19. Potrebno je najmanje 18 do 24 mjeseci dok se vakcina ne razvije, provjeri na neželjene efekte u svim fazama ispitivanja, odobri od zdravstvenih vlasti, zatim proizvede u velikim količinama i konačno isporuči na globalnom nivou. A onda ljudi moraju još i da se vakcinišu.

Zato su pouzdani testovi u narednim mjesecima najrazumnija mjera – barem za usporavanje daljeg širenja virusa. Pomoću brzih testova mogu se identifikovati zaražene osobe i učestalost zaraženih na jednom mjestu. To je jedini način da se zaraženi stave pod karantin – bilo da je to u medicinskoj ustanovi ili, ako su simptomi blagi, u kućnoj izolaciji.

Međutim, kada dođe do akutnog talasa infekcija, čak i u dobro razvijenim zemljama medicinske ustanove i laboratorije brzo dostižu granice kapaciteta. Stoga se brzi test mora ograničiti na zaista sumnjive slučajeve. Generalno testiranje stanovništva nije moguće, a ni razumno.

Ko se testira?

Prema trenutnoj procjeni, samo boravak u rizičnom području nije dovoljan da bi se opravdao test. I nisu svi kojima curi nos ili kašlju zaraženi virusom SARS-CoV-2.

Međutim, onaj ko ima znakove virusne pneumonije „nejasnog uzroka", ko ima upadljive simptome kao što su kašalj, groznica i nedostatak daha, a imao je kontakt sa zaraženom osobom ili je bio u posebno pogođenom području – taj spada slučajeve za koje se osnovano sumnja da su zaraženi novim virusom.

Konačno, ljekar odlučuje da li se radi test na korona-virus. Prema Institutu „Robert Koh", pacijenti sa simptomima gripa takođe se nasumično ispituju na novi korona-virus.

Troškove (približno 200 evra) snose zdravstvena osiguranja u Njemačkoj, ali samo ako je test preporučio ljekar.

Kako se testira?

Pacijentu se u većini slučajeva uzima bris iz grla ili iz grla i nosa. Ako postoji osnovana sumnja, Institut „Robert Koh" takođe preporučuje ne samo uzimanje uzoraka iz gornjih disajnih puteva, već i iz dubokih disajnih puteva, koji se dobijaju iskašljavanjem.

Šta se dešava sa uzorcima?

Uzorci se ispituju u dijagnostičkim laboratorijama. Proces se zasniva na takozvanoj lančanoj reakciji polimeraze (PCR). Posebno odabrani dio DNK se kopira i umnožava u termičkom cikličkom kolu kako bi se pronašli određeni dijelovi DNK, na primjer korona-virusa. Postupak zatim pokazuje da li u tijelu ima virusa i ako ima – koliko. Takvi testovi traju oko pet sati i sada su standardni laboratorijski postupci koji se koriste i za rasvjetljavanje nasljednih bolesti ili za određivanje očinstva.

Kako se obavještavaju pogođeni?

Sam test traje oko pet sati, plus vrijeme transporta do laboratorije. Rezultati su obično dostupni nakon dan ili dva, a pacijenta obaveštava ljekar.

Ako je rezultat pozitivan, pored pacijenta odmah se obaveštavaju i odgovarajuće zdravstvene vlasti. Zatim eventualno slijedi smještaj u bolnici sa posebno predviđenim izolacionim prostorijama i zaštitnim mjerama. Ako je tok bolesti blag, pacijenti mogu da ostanu u kućoj izolaciji sve dok su zarazni.

Da li su rezultati testa jasni?

Ako je rezultat pozitivan, jeste, ali ni negativan rezultat ne isključuje u potpunosti moguću infekciju korona-virusom. Jer ako su uzorci uzeti u pogrešno vrijeme, ili su prevezeni pogrešno, može doći do lažnog rezultata. To je jedan od razloga zbog kojeg se sumnjivi pacijenti testiraju nekoliko puta.

Postoje li i lakše i brža opcija testiranja?

Kao što je opisano, dijagnostika upotrebom lančane reakcije polimeraze zahtjeva specijalne laboratorijske uređaje i visoko kvalifikovane tehničare koji nisu dostupni u mnogim delovima sveta. Čak i u dobro razvijenoj Kini, laboratorijski kapaciteti brzo su iscrpljeni, s obzirom na veliki broj slučajeva. U Evropi i Sjedinjenim Državama ponekad postoje poteškoće sa isporukom testova, sa pojedinačnim komponentama testa ili sa medicinskom opremom.

Najkasnije od tragičnih kriza koje su izazvale Ebola u Africi i Cika u Brazilu, istraživači žele da razviju kompaktnu verziju tih molekularno-dijagnostičkih uređaja kako bi ljudi mogli da se testiraju u lošije opremljenim klinikama ili u nekom trenutku i kod kuće. Istraživanja se sprovode širom svijeta i već su dostupni prvi obećavajući prototipovi za pojednostavljeni brzi test, sličan testu na šećer u krvi.

Na primjer, kineska nacionalna zdravstvena komisija predstavila je brzi test kapi krvi koji za samo 15 minuta može da otkrije imunoglobulin – odnosno antitijela koje ljudski organizam prvo formira kada se dogodi nova infekcija. Sličan test na antitijela razvila je Medicinska škola Duke-NUS u Singapuru, a tamošnje Ministarstvo zdravlja već ga je uspješno testiralo.