Kako finansirati islam u sjeni atentata?

U Francuskoj ima oko 2500 džamija i mjesta za molitve, ali vjersku službu obavlja samo 301 imam. Oko 20 posto džamija podignuto je donacijama iz drugih zemalja, a imami su mahom školovani u inostranstvu. To je osnovni razlog što se pokreće pitanje finansiranja izgradnje mjesta za obrede islamske vjeroispovijesti i obrazovanja imama, kako bi se spriječili ekstremistički utjecaji i radikalizovanje vjernika, a "islam našao svoje mjesto u Republici", kako je rekao predsjednik vlade Manuel Vals.

Sredstva za te svrhe ne može izdvajati francuska država, jer bi to značilo kršenje zakona iz 1905. o razdvajanju crkve od države. Zato je predsjednik Fransoa Oland najavio aktiviranje Fondacije za islam u Francuskoj, koja bi regulisala ta pitanja i nagovijestio da bi na čelo te institucije mogao biti postavljen bivši ministar i predsjednički kandidat Žan-Pjer Ševenman. Taj prijedlog otvorio je novu polemiku: zašto Ševenman, a ne neka ličnost iz zajednice muslimana?

Koga na čelo Fondacije za islam

Olandu nije zasmetalo Ševenmanovih 77 godina, ni približavanje bivšeg socijaliste desničarskoj (suverenističkoj) partiji "Uspravno Francuska", a najmanje to što nije musliman. Međutim, zasmetalo je to drugima.

Muhamed Marvan iz Kolektiva protiv islamofobije u Francuskoj je ogorčen: "Kakva nam se to poruka šalje? Da među četiri miliona muslimana u Francuskoj nema niko vrijedan te funkcije! To je ukaz odozgo, autoritaran i kolonijalistički."

Ta još nezvanična kandidatura nije ni na ljevici ni na desnici naišla na bezrezervno odobravanje. I na jednoj i na drugoj strani postavlja se pitanje da li na čelu fondacije koja reguliše ulaganja u izgradnju džamija, obrazovanje imama i druge potrebe praktikovanja muslimanske religije treba postaviti nekoga ko nije "muslimanske kulture". Ne znači li to staviti muslimane pod nadzor?

Ministrica za porodicu, djecu i prava žena Lorans Rosinjol smatra da ličnost za takvu funkciju "treba da bude muslimanske kulture i dobar poznavalac islama, što Ševenman svakako nije". Po njenom mišljenju, "najbolje bi bilo da na toj funkciji bude žena, koja ima čvrst stav o ravnopravnosti muškaraca i žena".

Bris Ortfe, desna ruka bivšeg predsjednika Nikolasa Sarkozija kaže: "Ševenman je čovjek velikog iskustva i dostojan svakog poštovanja, ali njegov izbor za ovu funkciju ipak iznenađuje jer je on potpuno stran religiji muslimana. To je kao kad bi konferenciji francuskih biskupa predsjedavao budist."

I centrist Fransoa Bajru, bivši predsjednički kandidat, takođe je skeptičan i postavlja pitanje: "Kako ovaj iznenađujući izbor objasniti muslimanima? Šef institucije od ključnog značaja za vaš život nije vaše religije i kulture, a teško da može na vaš način i shvatiti kako finansirati izgradnju i funkcioniranje mjesta gdje ćete se moliti."

"Ja beskrajno poštujem Ševenmana, ali njegovo imenovanje za šefa Islamske fondacije značilo bi tutorstvo nad muslimanima, kao da oni ne mogu sami da odlučuju o tome", rekla je članica Senata, ekologistkinja Ester Benbasa.

Ima, istina, i drugačijih mišljenja. Amar Lasfar, predsjednik Unije islamskih organizacija Francuske smatra da Ševenman zaslužuje tu poziciju: ima veliko iskustvo u odnosu sa islamom u Francuskoj, zalagao se za muslimane, kao ministar protivio se učešću Francuske u ratu u Iraku 1991. godine. "Musliman ili ne, važno je biti kompetentan", kaže Lasfar.

Sam Ševenman je izjavio da će saopštiti svoj stav u odnosu na mogućno imenovanje kad se vrati s odmora. "To je ozbiljan i težak zadatak, ali od tolikog interesa za Francusku, da se ne bi smjelo od njega kriti", rekao je on.

Zašto je Fondacija bila neuspješna

Polemika se rasplamsala, iako je sâm predsjednik Oland debatu o kandidaturi i o svim pitanjima finansiranja islamske vjeroispovijesti najavio za kraj ljeta ili prve dane kalendarske jeseni. Jedno je sigurno: ne može se zabraniti strano investiranje samo u džamije, dok, na primjer, Rusija finansira izgradnju pravoslavne katedrale "Sveto trojstvo" nedaleko od Ajfelovog tornja.

Sama Fondacija za islam u Francuskoj prvobitno je osnovana još 2005. kao tijelo Francuskog vijeća islamske vjeroispovijesti, da bi pomogla njenim potrebama, ali od samog početka bila je neuspješna. Kako se navodi u komentarima francuske štampe, njeno funkcionisanje paralizovali su oni zbog kojih je osnovana. "Fondaciju su podrivali oni kojima je u interesu da se islam finansira sa strane", kaže nekadašnji blagajnik Fondacije. "Oni su je sabotirali i onemogućavali njenu djelatnost jer izgradnja džamija iz sredstava pod bilo kakvom kontrolom nikako im nije išla u račun." Aktiviranje Fondacije podržalo je apelom i 40 muslimanskih intelektualaca i profesora univerzitetâ.

Sredstva Fondacije za islam formirali bi sami vjernici i privatni donatori, a dolazila bi i iz drugih legalnih izvora. U opticaju je, na primjer, ideja da se u tu svrhu uvede taksa na prodaju halal-mesa i drugih proizvoda koji nose tu oznaku i mogu se kupiti u francuskim samouslugama.

Taj sektor ima godišnji promet od pet milijardi eura. I najmanja taksa značila bi ogromna sredstva za Islamsku fondaciju, ali ima već glasova da je to nemogućno ostvariti a da se ne prekrši pomenuti zakon iz 1905. Uz to, problem je i to što četiri miliona muslimana (po nekim procjenama i više), od kojih su tri miliona vjernici, nisu jedinstvena zajednica nego konglomerat svih struja u islamu, počev od šiita i sunita do geografskih i nacionanih varijanti, zbog čega do sada ni jedan pokušaj stvaranja zajedničkog tijela islamske religije u Francuskoj nije do kraja uspio. Međutim, izgradnja džamija je u ekspanziji. U posljednjih deset godina izgrađeno ih je blizu stotinu, a trenutno je u različitim fazama izgradnje još oko 300 projekata širom Francuske. Više od šezdeset imaju i munare.

Raste nepovjerenje prema islamu

I dok traju rasprave o tome, prema posljednjim sondažama Francuskog instituta za ispitivanje javnog mnijenja, raste nepovjerenje katoličkih vjernika prema islamu. Prije četiri godine – 2012. – 40% katolika bio je protiv izgradnje džamija u Francuskoj. Danas je taj postotak znatno veći – 55%. U istom periodu porastao je i broj onih koji smatraju da je prisustvo muslimana "prijetnja za identitet naše zemlje" - sa 47% na 55%, a za cijelih 11 procenata onih koji smatraju da su "prisustvo i utjecaj islama pretjerani" – sa 60% na 71%.

Izvjesno nepovjerenja se osjeća i danas (15.8.), tri sedmice nakon ubistva sveštenika Žaka Amela, na dan Uznesenja Marijinog (dan Velike Gospe), kad su na poziv predsjednika Konferencije biskupa Francuske Žorža Pontjea katolički vjernici u crkvama palili svijeće za ubijenog sveštenika i "molili se za Francusku"."Katolici su se svakog 15. avgusta molili za Francusku, ali ta tradicija se izgubila poslije Drugog svjetskog rata. Vrijeme je da se obnovi", rekao je nadbiskup Pontje u svom pozivu.