Kako Amnesty dobija informacije iz Irana?
9. decembar 2019
DW: Amnesty International ima 80 tzv. istraživačica i istraživača o pojedinim zemljama. Vi ste skupa sa još jednom koleginicom odgovorni za Iran. Na koji način dobijate informacije o povredama ljudskih prava u zemlji?
Mansoureh Mills: Prije svega saznati nešto iz toliko izolirane zemlje je ekstremno teško. Amnesty International, druge organizacije i sam posebni izaslanik UN-a za ljudska prava u Iranu više nemaju pristup zemlji. Nama se godinama uskraćuje ulaz u zemlju tako da mi više ne možemo stvoriti sliku na licu mjesta. No mi održavamo kontakte u Iranu, sa aktivistima, advokatima ili porodicama žrtava. Pri tome je naravno enormno važno biti oprezan kako te osobe ne bismo izložili opasnosti. To nažalost ne polazi za rukom uvijek.
Mi osim toga surađujemo sa organizacijama i ljudima izvan Irana koji poznaju situaciju i sami imaju kontakte. Proteklih godina su važan izvor informacija postali i društveni mediji. Video snimci postavljeni tamo su od ekstremne pomoći kada je riječ o dokazivanju povreda ljudskih prava.
Koliko je bilo teško tokom posljednjih protesta protiv povećanja cijena benzina komunicirati sa ljudima na licu mjesta? Vlada je u određenim momentima praktično bila potpuno isključila internet.
Da, upravo tako, a mobilne mreže su također prestale sa radom. Za nas to znači da smo prvi put bili u situaciji da jedva ostvarimo kontakt sa ljudima u Iranu – zastrašujuća situacija. Samo rijetkim Irancima je pošlo za rukom da, uz pomoć VPN-a (virtualna privatna mreža – op. aut.), izbjegnu blokadu interneta ili da na druge načine komuniciraju sa vanjskim svijetom. Prema našim informacijama internet i mobilna mreža još uvijek ne komuniciraju u nekim regionima tako da je i dalje teško dobiti pregled situacije. Nakon što su protesti tako brutalno ugušeni vjerojatno će i brojni Iranci biti oprezniji kada je riječ o javnom izjašnjavanju i komuniciranju sa nevladinim organizacijama ili novinarima.
Amnesty International pozivajući se na „vjerodostojne informacije“ govori o najmanje 208 mrtvih na protestima u novembru. Iransko državno rukovodstvo je doduše u međuvremenu priznalo smrtonosno nasilje protiv demonstranata, ali podatke Amnesty-ja odbacilo kao laži. Na koji način ste došli do podataka o broju mrtvih?
Dobili smo informacije od različitih izvora kako unutar tako i izvan Irana i uporedili smo ih kako bi bili sigurni da su podaci vjerodostojni. Broj mrtvih je proizišao iz svih pouzdanih informacija koje imamo. Stvarni broj mrtvih je vjerojatno još veći.
Prema navodima iranske vlade oko 500 demonstranata je uhapšeno, među njima 180 navodnih „vođa“. Ima li Amnesty i o tome vlastite podatke?
Nažalost nismo u mogućnosti dobiti podatke o broju uhapšenih. Znam međutim da je jedan iranski poslanik protekle sedmice govorio o 7000 uhapšenih – što je vlada demantirala. Koliko ih je uhapšeno je dakle nejasno – mi smo ipak veoma zabrinuti za situaciju u kojoj se oni nalaze. To znači da im je uskraćen kontakt sa članovima porodica kao i advokatima po njihovom izboru. Uhapšeni su označeni kao razbojnici, a na državnoj televeiziji su prikazana njihova prisilna priznanja. Mi smo verificirali jedan video snimak u kojem zatvorenike tuku.
Je li nasilje u Iranu prema Vašim procjenama dostiglo novu dimenziju?
Nije novo da iranske vlasti na demonstracije reagiraju sa pretjeranim nasiljem i da demontranti pri tome gube život. No jedan tako brutalan postupak kao što imamo sada još nikada nismo vidjeli. Kako su sigurnosne snage ovaj put postupale sa ljudima je besprimjereno. To je strašan pokazatelj o tome šta će još možda uslijediti.
Mansoureh Mills je istraživačica u organizaciji za zaštitu ljudskih prava Amnesty International u Londonu zadužena za Iran.