Kakao: Gorak ukus siromaštva
29. april 2018
Sayina Rimana obuzme čežnja kada pomisli na stara vremena. „Kada je cijena jedne tone kakaa u 80-ima još uvijek bila preko 5.000 američkih dolara, kuće farmera koji su uzgajali kakao bile su jedne od najljepših u mojoj domovini", priča Riman koji rukovodi Organizacijom kakaa u Nigeriji. On je jedan od 1.500 delegiranih koji su u Berlinu učetvovali na Svjetskoj konferenciji o kakau.
Konferencija nije bila lagana jer je „u pitanju budućnost i održivost kakaa", upozorio je Jean-Marc Anga, direktor Međunarodne organizacije za kakao. Razlog tome su niske cijene kakaa. Jedna tona na svjetskom tržištu košta jedva 2.200 eura, a u 2016. godini cijena je bila još niža. Afrički poljoprivrednici i njihove vlade poručili su da je to premalo. „Trebamo cijene od kojih poljoprivrednici mogu živjeti", upozorava Souleymane Diarrassouba, ministar trgovine Obale Slonovače. Ova država je jedan od najvećih izvoznika kakaa na svijetu.
Pročitajte i: U carstvu "crnog zlata" - Muzej čokolade u Kelnu
Ali, poljoprivrednicima to nije dovoljno: oni zarađuju manje od pola eura dnevno. Afrička delegacija upozorava na posljedice kao što je dječiji rad – poljoprivrednici sebi više ne mogu priuštiti radnike za berbu. Pored toga, ugroženi su i lokalni ekosistemi - poljoprivrednici krče sve više šumskih površina na kojima nastaju plantaže kakaa.
Može li pomoći više fer čokolade?
Na konferenciji se jasno mogla osjetiti ljutnja na glavne države i kupce - Evropu i Sjedinjene Američke Države. Cijene na svjetskom tržištu su potpuno netransparentne, ljute se učesnici konferencije iz Afrike. Neke vlade razmišljaju i o tome da formiraju udruženje po uzoru na Organizaciju zemalja izvoznica nafte (OPEC). Slično kao i OPEC, zemlje bi onda mogle imati veći uticaj na formiranje cijena.
Vlada Savezne Republike Njemačke razmišlja u drugom pravcu, jer je upravo Njemačka jedan od najvažnijih konzumenata afričkog kakaa - skoro devet posto kakaa iz Afrike konzumira se u Njemačkoj. Ministrica poljoprivrede Julia Klöckner (CDU) želi da se više čokolade proizvodi od fer uzgojenog kakaa.
Pročitajte i: Umjesto kokaina - kakao
Širom svijeta ceritikovana je oko jedna četvrtina kakaa, u Njemačkoj je to 45 posto. Do 2020. bi to trebalo da bude 70 posto, izjavila je Klöckner na svjetskoj konferenciji.
„Naš cilj mora da bude da poljoprivrednici mogu da zarade bez potrebe da šalju svoju djecu na plantaže", rekla je ministrica. Ipak, ona još uvijek nema konkretan plan kako da postigne ovaj cilj.
U Africi na ovu ideju gledaju sa sumnjom. Širom svijeta postoje brojni pečati, svaki sa svojim posebnim ekološkim i socijalnim standardima. Nude ih privatna udruženja i firme, i oni ih i naplaćuju. „Certifikacija je veoma skupa. Ko će za to platiti?", pitao je ministar trgovine Kameruna, Luc Magloire Mbarga Atangana.
On zahtijeva nove trgovinske odnose između Evrope i Afrike. „Mi smo sklopili sporazum sa svojim trgovinskim partnerima i otvorili naše tržište za strane proizvode – u nadi da će naši proizvodi imati bolji pristup evropskom tržištu. Neke granice su ukinute, ali su upostavljene i neke nove.”
Kompanije trebaju više plaćati poljoprivredicima
Predstavnici civilnog društva žele da međunarodne korporacije čokolade postanu odgovornije. Tri firme imaju kapacitete da obrade dvije trećine svjetske berbe kakaa. To su Barry Callebaut iz Švicarske, Cargill iz SAD i Olam Interntional iz Singapura.
„Mnoge firme primjećuju da poljoprivrednici zarađuju dosta manje otkako su pale cijene na svjetskom tržištu”, govori Friedel Hütz-Adams, stručnjak za kakao pri Institutu Südwind.
„Potrebni su nam mehanizmi za ublažavanje ovih rizika. To bi se moglo učiniti tako što će se poljoprivrednicima plaćati veća premija ukoliko padnu cijene kakaa na tržištu. Tako bi se podijelio rizik koji imaju i kompanije i poljoprivrednici."
Konferencija u Berlinu je završena u srijedu. Poljoprivrednici kao što je Sayina Riman se nadaju da će ovi zahtjevi biti korak dalje u riješavanju problema poljoprivrednika koji se bave uzgojem kakaa.