Kad kancelarka miluje i tješi

Rijetko se njemačka kancelarka Angela Merkel ukazuje među narodom. Nesklona populizmu i pokazivanju bliskosti običnom čovjeku, kancelarka se u srijedu srela sa učenicima jedne škole u Rostoku. No, tamo je nisu dočekali jeftini politički poeni. Jer, među učenicima je bila i 14-godišnja Rem, palestinska djevojčica iz Libana. Već četiri godine je u Njemačkoj, jezik je savladala odlično i sanja o tome da će ovdje i da ostane i studira. Ali, njena porodica već četiri godine čeka na dozvolu boravka, a devojčica se plaši da će uskoro biti vraćeni iz Njemačke u Liban.

U snimku koji je zapalio društvene mreže, a koji prenosi javni servis NDR, djevojčica kaže Merkelovoj: „Želim da studiram, to mi je cilj, da uspijem. Veoma je neprijatno vidjeti kako drugi uživaju u životu, dok ja ne mogu da uživam sa njima.“ Kancelarka reaguje prilično birokratski: „Hm. Razumijem te pa ipak moram… to je ponekad teško u politici, kad stojiš preda mnom i nevjerovatno si simpatična osoba, ali i ti znaš da u palestinskim izbjegličkim kampovima u Libanu ima hiljada i hiljada ljudi… i da sada kažemo svi možete da dođete, i vi iz Afrike svi možete da dođete, to u Njemačkoj nikad ne bismo uspjeli. Tu smo podijeljeni i jedini odgovor je: hajde da ne traje ovoliko dugo dok se ne odluči (o ostanku ili vraćanju u zemlju porijekla, prim. red.). Ali, neki će morati i da se vrate.“

Kamera sada pokazuje devojčicu koja neutješno plače. Kancelarka prilazi da pomiluje djevojčicu i kaže: „Bila si super.“ Voditelj te priredbe se umiješao riječima: „Ne vjerujem, gospođo kancelarka, da se ovdje radi o tome da je neko super, ovo je veoma opterećujuća situacija.“ Merkelova žustro odgovara: „Znam to, ovo je opterećujuća situacija, i zato hoću da je pomilujem jer ja, jer mi ne želimo da vas dovodimo u ovakve situacije i jer ti je teško i jer si ovdje odlično pokazala u ime mnogih drugih u kakve situacije čovjek može da dođe.“

Njemačka štampa je podijeljena po tom pitanju. Ugledni Frankfurter algemajne cajtung piše da video koji je na mrežu postavio NDR govori samo pola istine. „U zvaničnom snimku Savezne vlade vidi se više. Najprije treba reći da uopšte nije izvjesno da će Rem i njena porodica biti vraćeni iz Njemačke. Osim toga, Merkel je prije opisanog isječka više minuta razgovarala sa djevojčicom o zahtjevima za azil i integraciji, o tome da Liban ne važi za zemlju u kojoj vlada rat. I da zato brže bivaju potvrđeni zahtjevi za azil izbjeglica iz zemalja u kojima je ratno stanje. Zamjenica direktora škole na upit našeg portala nije htjela da se izjašnjava o snimku niti posjeti Angele Merkel.“

Noje osnabriker cajtung prebacuje političarima da se ne obaziru na ljudske sudbine. Susret Merkel i „njemačke propale izbjegličke politike“ oličene u palestinskoj djevojčici pokazuje, piše ovaj list, koliko se „politika udaljila od ljudske strane izbjegličke drame“. Sa druge strane, posebno konzervativni političari su efikasni kada neke izbjeglice treba proglasiti balastom za socijalni sistem Njemačke. Zato novine iz Osnabrika dodaju: „Kada treba prikupljati glasove birača, sudbine padaju u drugi plan, a predrasude se podgrijavaju. Tako mržnja osvaja društveni prostor. To kancelarka ne može da prekrije jednim milovanjem.“

Noje vestfeliše (Bilefeld) piše: „Možda naša kancelarka i drugi političari prepoznaju da im treba održiva politika. Politika za našu djecu. U njihovim rukama je budućnost ove zemlje i cijelog svijeta. I možda će se Merkel sjetiti ove djevojčice i njenih suza kada sljedeći put kabinet ili parlament budu raspravljali o kvotama za izbjeglice ili vraćanju u zemlje porijekla.“

Drugačije smatra Nordkurir (Nojbrandenburg): „Kancelarka se ni u kojem slučaju nije pokazala kao Gospođa Ledena ili Nemilosrdna. O ne, ona je zapravo bila do kraja iskrena. Nije opisivala svijet koji ne postoji. Neki drugi političari bi zamijenili stvarnost lijepim željama, izrekli slatke, ali nažalost neiskrene fraze. Šta se može zamjeriti Merkel? Ništa, baš ništa. Jer, ova žena, često opisivana kao hladna i proračunata, došla je i pomilovala djevojčicu, tješila je. Pokazala je jake emocije za njene uslove. Čemu onda uzbuđenje? Samo da bismo dali doprinos debati o izbjeglicama i bolje se osjećali? Kakvo licemjerje!“